Doajen hrvatske znanstvene scene, dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print. napravio je veliki iskorak u svom znanstvenom radu, i izdigao se iznad lokalnih okvira. Dok su svi s nestrpljenjem očekivali novi intervju u Novome Listu, Printerić je objavljen u uglednom časopisu Libido. Još se čeka potvrda Hrvatske Znanstvene Zajednice, ali zbog golemog interesa u javnosti, vjerojatno će mu biti priznat kao stručni (CC razina).

dr.Printerić u najnovijem broju Lidera

Peristaltika

U vrlo kratkom vremenu ste od status perspektivnog studenta i marljive pčelice IAESTE-a dostigli status genijalnog bioznanstvenika. Smeta li vas novostečena popularnost?

dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print.

Ne, lijepo je vidjeti kada nakon mukotrpnog rada stigne i priznanje. Nazivali su me svakako, nova Maria Currie, riječki Mate Rimac, no moram priznati da Genijalni Bioznanstvenik najviše odgovara mojoj osobnosti.

dr.Printerić i Kosturko, model iz 1967. godine koji kao da je jučer isprintan, a nije.

Peristaltika

U javnosti se vrlo popularni, no u riječkim znanstvenim krugovima nerijetko se mogu osjetiti otrovne strelice odaslane u vašem smjeru.

dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print.

U pitanju je klasični hrvatski jal i ljubomora, zato sam i bio primoran potražiti drugu sredinu koja neće gušiti moju kreativnost. Pojedine kolege koje neću imenovati, ali će se prepoznati, su ljubomorni što se nisu oni sjetili kupiti 3D printer i tako napraviti veliki iskorak u svojoj znanstvenoj karijeri pa se svim silama trude omalovažiti moj rad.

Allways print outside the box

Peristaltika

Koga bi izdvojili of Vaših suradnika kao najveću pomoć u vašim istraživanjima

dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print.

Valdano je izjavio, ”Tek kada sam igrao s Maradonom, spoznao sam razliku između srebra i zlata”. Ne bih želio nikoga poimenice navoditi, jer mislim da to ne bi bilo fer, ali sam uvjeren da je većina mojih suradnika iskoristila priliku koja im se otvorila u suradnji samnom, i napraviti napredak za koji bi im u normalnim uvjetima trebalo i više desetaka godina.

Ponekad se treba znati sagnuti

Peristaltika

U čemu leži ključ vašeg uspjeha

dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print.

Kada nešto volite i u potpunosti se posvetite tome, onda nije nikakav problem do besvijesti tjerati asistente i studente da naprave savršen model koji ću potom isprintati.

Ključ je u printanju rezervnih dijelova

Peristaltika

Napravili ste fantastične rezultate prilikom printanja modela za izradu kalupa kostiju, sad najavljujete printanje organa.

dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print.

Točno, to je sljedeća stepenica, za sada smo uspješno testirali prvu fazu, 2D tehniku, crno bijelo i u boji. Sljedeći mjesec idu prva testiranja s printanjem na papir u boji, ali uvjeren sam da će biti uspješna.

Peristaltika

A 3D organi?

dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print.

Čim model bude bio gotov, krenuti ćemo i s 3D printom. Očekujemo veliki uspjeh koji će jako odjeknuti u regionu, ali i šire

”Ovoliki mi je…”

Peristaltika

Isprintani organi će moći u potpunosti zamijeniti ljudske?

dr.mr.sci. Svein Printerić, dipl. ing. print.

U ovoj fazi ne u potpunosti, barem ne svi organi koje planiramo priontati. Očekujemo da ćemo u potpunosti nadomjestiti funkciju masne jetre, ili zatajenog bubrega, no za potpuni nadomjestak funkcije zdravog organa ćemo trebati pričekati da to prvo naprave recimo japanci, pa da kupimo takav printer. Naši organi će biti od biorazgradive plastike, u plavoj, crvenoj, žutoj ili naročito lijepoj bež boji.

Peristaltika

Za kraj, imate li kakvu svjetsku es’kluzivu za Peristaltiku?

Printerić

Nisam planirao, ali evo, es’kluzivno za Peristaltiku prezentiramo naš prvi potpuno funkcionalni isprintani organ, ali to je samo dio priče. Proboj na tržište planiramo kroz adaptaciju blockchaina u svijet biomedicine. Printchain tehnologija i dr.PrintCoin će uvesti jednu potpuno novu dimenziju u svijet 3D printa. Trenutno ne znamo kako će točno dr.PrintCoin raditi, no sigurni smo da će biti hit. Big Sven and the Twins predstavljaju veliki korak od 12 inča za hrvatsku biomedicinsku znanost.

Big Sven and the Twins – Prvi biomedicinskim metodama isprintani organ u Hrvatskoj

Lions do not compare themselves to humans: (Zlatan Ibrahimovic. op.uv.)

I za kraj, još malo prijenosa sa društvenih mreža.

Kada stigneš na naslovnicu Peristaltike, onda si siguran da si uspio.

Ufff, nakon podosta pauze, vrijeme je za novi, jubilarni, jedno sedmi po redu, a treći po imenu i obilježavanju Brlji po sunjari ®.

Vrijeme je za Brlj (Emo edition)

Za razliku od inače, ove godine sam stvarno milostiv i nećem nikoga maltretirati s dress kodom ili bilo čime drugime.Odnosno hoću, uz dolazak je obavezan emo izraz lica. Oni s tužnom životnom pričom mogu i bez istog, ispričani su u startu. Probat ću pustit koje pivo i nešto klope na oreovici, tako da oni koji se zadnji čas ne predomisle i ipak odluče ne doći, doma odu iole punog želuca. Bilo bi mi drago da se okupimo u čim većem broju, ali ni čim manji neće pretjerano pokvariti Brlj!. Druženje je cjelodnevno, kako se kome dolazi, slobodan je navratiti, plan je briškula i trešeta uz vopsi i rakiju, a s padanjem sunca i rastom promila palit će se i vatra i puniti želuci. Rekviziti potrebni nisu, mada se neće neće ispod oka gledati oni koji se odluče donijeti desert, štoviše, isti je poželjan. Pa kome se kuv’a i peče. samo naprijed. Bolje polovice su sasvim Ok, tko nema, neka ponese svinjsku, neće propas’.

Ako netko ne jede meso, nek tutne čačkalicu u zube i glumi da se full najeo, da ne stvara drugima neurozu. I to je to!

Bilo bi brlo simpatično kada bi potvrdili dolazak, da znam obračunati klopu i cugu po grlu, mada ni to nije previše nužno jer i tako uvijek pretjeram pa sumnjam da će tko ostati gladan. Elem, živjeli Vi meni svi skupa bar sto godina, i napili se bar još jednom, u subotu, godine gospodnje ove, 23. Julija.. na lokalitetu «Ilijina baštica».

Lokalitet «Ilijina baštica» može se locirati na dva načina, prvi je naletiti do grada i pitati Ćomia za upute, a drugi kaže sledeće. Doći na Orehovicu i na raskršću skrenuti lijevo (Tompsone crkni od muke) prema Grobniku (stara cesta)…. Nastaviti s vožnjom do dolaska na sliejdeće raskršće i tamo skrenuti desno (lijevo se skreće za Pašac) i odmah lijevo preko mostića sa bijelom ogradom na kraju kojeg skrenuti opet desno… Ako pajs nije ništa sjebao do sada, trebao bi se voziti paralelno s autocestom u smjeru Splita. Nakon nekoliko stotina metara, skrenuti lijevo (prvo skretanje lijevo je putić do obiteljske kuće vrlo vidljive s ceste i tu ne skrenuti), pa opet desno i ukoliko ste sve odradili kako treba, trebali bi biti na vrlo uskoj cesti na kojoj se ne mogu mimoići dva kolima. Na kraju asfaltiranog dijela puta s desne strane je lokalitet «Ilijina baštica»

Dugo vremena nisam napisao kvalitetan i sadržajan pos’, ali eto, svemu lijepom dođe kraj, pa tako i odmoru. Dal će pos’ biti kvalitetan, ne garantiran, ali sadržajan svakako jest.

Vesela ekspedicija ispred stadion u Sententienu. Pardon, ispred onog što smo mislili da je stadion, a zapravo je bila knjižnica… ili opera. Stadion je bio 500 metara nizbrdo. A baš smo se čudili kako nije gužva na ulazu 15 minuta prije početka utakmice, a ni osiguranje nije bilo neko

Paysing Sententijen

Ekipa u sastavu ½ , 3cki, Cikavac i Jeretik uputila se na mondeno odredište, Francusku. S četiri karte u džepu, jednu na grani i još tri koje su nigdje, plan je bio odraditi dvije tekme, prvu, odnosno drugu protiv Čeha u St. Etiennu, i drugu, odnosno treću protiv Španaca u Bordoeauxu. Sredstvo prijevoza, Kolim mlađi, vozač ½, 3100 kilometara u tjedan dana… Vozi miško! Prvi pitstop, Navara. Naravno da ste svi čudi za ovo mondeno i elitno ugibalište negdje u bespućima između Torina i Milana. Airbenbejština, rudlavi talijan i pogana mu priležnica, pokoji vops prije spavanja i prvi pitstop je odrađen. Ostalo je odkolimizirati još 400tinjak kilometara do St. Etiennea. Sam gradić je inače nadasve simpatičan, gradić od kakvih 170 000 stanovnika smješten u brdima Vichijeve francuske. Inače, nekoć davno (925. godine) osnovan od strane mađarskih doseljenika kroz povijest je poznat po svojoj ulozi u štrikanju naoružanja za vrijeme francuske revolucije (poznat i kao Armeville); a i švabama je za drugog svjetskog rata bio vrlo mio, toliko mio da su u jednom danu amerikanci 26. maja 1944 sasuli na njega 164 tone bombi, ubivši pritom više od 1000 oduševljenih francuza. Danas je to vrlo simpatičan gradić, reda veličine rijeke sa stvarno prekrasnim stadionom Stade Geoffroy – Guichard. Malena je enigma kako točno gradić od već spomenutih 170 000 stanovnika uopće može napuniti stadion od 42 000 mjesta, ali eto, očito može, barem jednom, protiv mrskih Čeha. Doduše, još veća enigma je Lens, kamo gradić veličine Koprivnice, dakle, 32 000 stanovnika ima stadion s 38 000 mjesta. St Etienne kao nogometni klub ima vrlo slavnu prošlost, i službeno je najtrofejniji francuski klub za ukupno 10 naslova prvaka francuske, doduše, zadnjeg su uzeli prije 35 godina, ali eto, i dalje se trude.

Lepi Chesi skoro da Karel Poborski ne nedostaje

Mali intermezzo, ½ koji je danas odvozio 500 km, i krepan legao prije dva sata, da se malo naspava jer je bubić i umoran, sad divlja po dnevnom boravku našeg mondenog apartmana i roka po zidovima, ubijajući komarce koji ga izboše ko Miloš Obilić Murata, samo višestruko. Vrijedi naglasiti da mene do sada nije ubio niti jedan. Jedva čekam pridružiti mu se na deluxe kauču širine 120 centimetara kad cepne i zadnjeg.

Domaćini su nam bili stvarno prva liga, stariji bračni par plus baba, vrlo prijazni i druželjubivi, Šteta što smo znali francuski znali malo bolje nego oni engleski, pa je komunikacija bila na razini. Inače, stvarno su se potrudili oko nas, i poslužili nas pivom dobrodošlice u šmek baštici pod gazebom, a dobili smo i doručke. Odnosno nadamo se da su nas poslužili doručkom, a da nismo pojeli njihov jer je u jednom trenutku i to bila realna mogućnost.

Le gazebo

Smještaj je bio nekih 20 – 60 minuta do centra grada, ovisno o stanju uma i broju puta koliko bi se izgubili dok smo prelazili cca 1,7 kilometara do centra grada. Na dan utakmice, karte smo pazarili u roku od odmah, i vrlo brzo shvatili da smo trojica braće Kirjan (1/2, Cikavac i Jeretik) uz pomoć drugara Tomislava (3cki). Karata je bilo posuvda, valjda bez potrege smo mogli kupiti 50 karata da je trebalo, i varirale su od 50% cijene za centralnu tribinu (80 evra) sve do ciglih 20 Evra pred sam početak, sva sreća da smo ih mi pazarili po 100% nabavne cijene, jer eto, može se. Karte nije kontrolirao nitko, i pretrage su bile smiješne, na stadion se moglo unijeti što se i kako se htjelo. Inače atmosfera je stvarno bila super, gomila hrvatskih i čeških navijača je pijuckala pivo i zajebavala se ispred fan zone i stadiona, bez i jednog jedinog incidenta.

Antagonizam izmedju hrvatskih i čeških navijača mogao se nožem rezati.

Ama baš ništa, dok se naši hrabri kreteni nisu sjetili odraditi baklja performans koji je nedugo potom pratila i međusobna tuča. Inače, po prvi put doživih na stadionu istinski prijezir većine navijača spram tih kretena. Ali baš cijeli stadion im je fućkao i vrijeđao ih, a očito stanoviti broj krenuo tarabiti ih, lagano, samo se u tom kaosu jedva što vidjelo tko koga mlati. Baklje su prošle relativno bezazleno, ali jedan topovski udar je baš mogao osakatiti bidnog vatrogasca koji ga je krenuo podignuti, misleći da je baklja. Srećom, grunuo je prije negoli ga je ovaj uspio podignuti. Inače, ubismo čehe od fudbala, nisu se s loptom sastali dok Modrić nije izašao iz igre, ali vratiše nam s kamatama i iz jedne i po prilike zabiše dva gola za još jedan čuveni egal. (600 godina poslije originalnog) Poslije toga odlazak na klopu i upoznavanje zanimljive ekspedicije, jedne švicarsko splitske, i druge senjske… potonji su baaaaaš dobar ti dan!

A kako smo im ga zabili, a kako je pao, ni afrička šljiva im nije pomogla

Ne zaboravi stihove

Tri vesela momka koji su na tekmu stigli iz Senja su redom profesor tjelesnog, grdjevinski inspektor i pravnik, uvjerljivo najživotopisniji clan ekspedicije. Momak je bio toliko lep da je na utakmicu uspio doći sa pola karte. Riječima je dosta teško prepričati kako izgleda opis u kojem momak koji u ruci drži samo pola karte (dio na kojem nema bar koda) objašnjava zaštitaru da to zapravo nije polovina karte, nego se ista presavila i zalijepila, i neda se nikako rastvoriti (pritom puše u rub karte, strastveno i bez učinka pokušavajući otklopiti nepostojeću polovicu). Priča je završila pozitivno, ipak je ušao na utakmicu.

Le sporna polovina

Presudila je vađenje iskaznice i izjava ”ali ja sam odvjetnik iz Senja, šta ti misliš da sam ja tamo neki švercer”, vizualiziram oduševljenje čamugice na ulazu i njegovo puštanje istog na stadion. Inače, isti je nanio prvi poraz ½ u ikad u igri ne zaboravi stihove pronašavši pjesmu od Šomija koju naš junak ne zna. Pritom se u kafanici ladno puštala muzika sa Jubitoa, malo s mobitela u roamingu, hvala… potrebnos’ Doduše, ½ je bio maksimalno korektan, i stoički priznao poraz ne pokušavajući povrat preko sevdalinki, gdje navedeni očito ne bi imao nikakve šanse.

Dodivni mi svce

Le bakljada poslije tekme

Sve u svemu, St. Etienne je jedno baš nadasve fino lepo iskustvo, prvi iksić stavljen, sutra dan nastavak prema Bordoeauxu.

‘Reno ketha’

… došlo mu je vrijeme…

Nije baš da postavljamo epitafe često… ali Bata ga je zaslužio!

Nije zveknuo Števicu Cvenk, ali upravo zato smo ga i voljeli… Originalni pajser prije pojave oxymorona… Pridružuje se Borisu… koji ga čeka… Ali još nije gotovo, Ljubiša i dalje igra… kakvi su to morali biti dani za snimanja Neretve… E, pa šmekeru… nek ti je laka zemlja…

A baš dugo nismo…