Haj fajv!
Za one koji ne znaju ili jednostavno ne prate zbivanja najnježnijeg loptačkog sporta, Švedi su devedesetih imali strašnu ekipu koja je harala svjetskim rukometom. Generacija je to koja je u 14 mogućih polufinala velikih natjecanja sudjelovala u njih 14, uzevši 13 medalja, od kojih četiri zlata s europskih prvenstava (u rukometu je europsko prvenstvo za red veličine jače od svjetskog), dva svjetska zlata i tri srebra s olimpijskih prvenstava… Predvođeni upravo Olsonom i Lindgrenom; baš strašno, gotovo vulgarno, reklo bi se svinja s ptičjom glavom….
Idemo dečki, za Hrvacku, mi to možemo, morate zabiti više golova od nji. Ajmo sada, stisni, Za hrvacku,Ivano, pazi da ti ne presjeku loptu, Igore, nemoj opet promašiti zicer, pucaj tako da ti ne obrani!
No i oni imaju slabu točku; Davor Dominiković, intelektualna krema hrvatskog sporta, RTL-ov sukomentator i iznimka koja potvrđuje pravilo o nogometašima kao najvećim sportskim umovima ističe upravo iskustvo kao najveću prednost Line Červara spram Staffana Olsona i Ole Lindgrena. S kombiniranih svega cca 750 nastupa i 1350 golova za Švedsku, golobradi švedski izbornici jednostavno taktički nemaju što tražiti protiv našeg nastavnika hrvatskog jezika koji izuzev neospornog uspjeha s aktualnom generacijom hrvatskih rukometaša u bogatoj karijeri bilježi treniranje RK T(n)riko iz Novigrada, petoligaša Umaga (s kojim je dogurao čak do prve Yu lige) te naravno, izborničku funkciju još jedne rukometne velesile, Italije.
PS. Grupno gledanje tekme se narafski, kao i svake do sada, održava u Kewli (Le Tour Deux za neznalice)