Evo i mene na zadanu temu. Jeretikov komentar nije vrijedan homentara iako je njegova uspješna akcija, naprotiv, hvale vrijedna. Ogromna je šteta što nemam vremena detaljnije razbiti njegovu argumentaciju. Oni zaineresiraniji za svijet oko sebe i oni koji se ne hrane samo&isključivo vlastitim dnevnoboravskim samodopadnim cinizmom trebaju škicnuti minimalno na: 1) http://slobodnifilozofski.bloger.hr/; 2) http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/tko-ne-cijeni-znanje; 3) http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/osigurava-li-besplatno-obrazovanje-jednak-pristup-obrazovanju; 3) http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews[cat]=186 doktor Kapović u “Nedjeljom u 2”;. Pod 2) treba škicnuti i komentare.

Jeretiku bih ipak odgovorio: NEMA boljeg vremena nego pred izbore – ovaj Jeretikov poziv za kasnije prosvjede kao da dolazi s Borgovskog ADZ-ovog servera; Studentski zbor je osnovao ADZ devedesetih s isključivom zadaćom kontroliranja “dječurlije” što sve ove godine jako uspješno i radi (jer ADZ itekako zna što sve dječurlija može napraviti (’68. i HR proljeće); neimenovanje predstavnika onemogućuje korupciju istih od strane moćnika i onemogućuje skretanje pozornosti s prosvjednih zahtjeva personaliziranim blaćenjem predstavnika (najblaži oblik čega su etiketiranje i argumenti ad hominem). S obzirom da Drivo plaća skupe PR stručnjake sa Zapada, gle čuda našim novcem, nije ni čudo što se već 2. tjedan uspješno nosi sa studentima pa naslovi main stream medija više prenose rektora Bjeliša, nego ZAHTJEVE prosvjednika.

A činjenica da razni pajsovi, oxymoroni i moroni vulgaris nasjedaju na te skupe PR fore (ljenčine, dječurlija, anarhisti, komunisti, “zahtjevi su nejasni”, “što će nam te nepotrebne struke, filozofi i profesori rumunjskog”, “besplatno samo za top studente”, “neću ja plaćat njihovo opijanje i napušavanje”, “drugovi, ništa nije besplatno”…) i ne daju direktnu i osobnu podršku ciljevima prosvjeda zapravo govori da se svi pretvaramo u morončine. Zašto? Podastrijet ću samo jednu parabolu iz vremena nadaleko čuvene Privatizacije: Naime, prije nekoliko godina su radnici HT držali štrajkove i tražili podršku građana kako bi spriječili najavljene otkaze. Međutim, podrška je izostala. Zašto? Zato što ti isti štrajkači nisu davali nikakvu podršku i solidarnost radnicima koji su prije njih ostajali bez izvora prihoda niti su iskazali ikakvo protivljenje deračkim telefonskim pretplatama nametnutim njihovim sugrađanima niti su se bunili zbog poklanjanja HT-a Saveznoj Republici Njemačkoj. Isto bi se moglo dogoditi i u nekoj relativno daljoj budućnosti nekom pajsu kad se jadan bude bunio protiv toga da mora donirati bubreg da bi izliječio jetru, a obje operacije će da mu uradi jaran ispod tezge. Daljnjim nabrajanjem ljudi iz bliže prošlosti koji su se žrtvovali za ideje ne dokazuje Jeretikove teze o jalovosti ovih prosvjeda, već naprotiv, do čega će doći kad svi postanemo morončine ako ovakav prosvjed ne poluči baš nikakav rezultat.

Poziv na ono što će biti poznato kao Haymarket masakr

Za kraj: svojom dnevnoboravskom suzdržanošću i samodopadnim cinizmom zapravo pljujemo u lice ljudima koji su mučeni i koji su poginuli da bismo mi uživali 40-satno radno vrijeme s marendom uključenom, 1 slobodni dan u tjednu, plaćeni godišnji odmor i bolovanje, besplatno obrazovanje do doktorata, besplatno Ustavom garantirano zdravstveno osiguranje, slobodu govora, mišljenja, udruživanja, štrajkanja i prosvjedovanja, pravo na mirovinu, jednakost i te ostale fuj patetične stvari. Svojim nereagiranjem pristajemo na ukidanje istih i na svijet darwinovskih morskih pasa u kojem “najuspješniji” preživljava. Međutim, koji je najuspješniji, ti? (baš sam mogo i pos’ sastavit, a ne maltretisat vako [riješio uvrednik taj problem za tebe, op.uv.])…

I sam čin istog!

Joomla

U trenutku dok ovo pišem, glavna preokupacija studentske populacije u Rijeci je svađa između ekonoma i filozofa, Tko je prvi krenuo s prosvjedom u Rijeci?…. odnosno tko se prvi pridružio zagrebačkim, splitskim i osječkim kolegama… kao da je to jedino bitno.. Čudno ili ne, slučajno ili ne, tehnika šuti i radi… ne diže svoj glas i ne prosvjeduje… Koliko god to možda bila koincidencija s letargijom i mrtvilom koje je trenutno zahvatilo tehnički živalj… ipak je možda i bolje da tehnika ne podupire… ovaj malo je reći frosje’ od kewtza…

Studentarija se dakle žali, prosvjeduje, i zahtjeva besplatan studij…. I to su se sjetili uprazniti sada, niti mjesec dana prije ljetne stanke, kada svih i tako boli kurac…. Oni eto “blokiraju” rad fakulteta (neš’ ti rada), sprječavaju održavanje predavanja (ne zna se samo da li je ovo izazvalo veći očaj u frofesora ili kolega studenata)… i kane biti ustrajni u tome… kažu ne odustaju od ispunjenja svojih zahtjeva… I ne puše tapšanje po glavi koje im ovih dana dijele redom Veliki vođa, ministar Primorac, pa i omiljeni dikobraz Stipica koji ponosno ističe da je prosvjed sasvim legitiman čin u svakoj demokraciji, nu’ da je vrijeme da se poslušno vrate u svoje klupe…. Sjedi pet! Bravo mladosti, nu batalite priču, dosta je bilo… ne talasaj…

Jedina svijetla točka (i tračak nade očajnicima) zadnjeg, doduše ne e’sklzuzivno studentskog Frosvjeda

Tko je predstavnik studenata? Tko je kome udijelio kakav pamfletić? Tko je gostovao u ikakvoj informativnoj emisiji i glupoj nu’ cijenjenoj naciji objasnio što oni zapravo žele postići… Nitko, nula, nada zippo…. Tko je uopće igdje vidio predstavnike mitske organizacije imenom Studentski zbor? Tko uopće zna kako se zove ijedan od predsjednika studentskog zbora? Tko su ti ljudi koji su na čelu pokretačke snage društva, izvora mladosti u zemlji snanja… Gdje se sakrila ta intelektualna krema društva…. Jebi ga… nema je… Da su se naši mladi pjetlići sjetili ovu istu stvar učiniti u devetom mjesecu, time uspješno blokiravši upise… s kampiranjem na/u krugu fakulteta, i demokratskim jajima u lice blokiravši svaki pokušaj zatvaranja usta i tapšanja po glavi…. čovjek bi im samo mogao čestiti… I nadati se da li će tko imati muda poslati kordon batinaša na njih, pa da gledamo dernek…. ovako… blah…

Metoda im je dakle od kurca… Hajdemo se malo baviti idejom i ciljevima…. Već smo spomenuli, studentarija bi besplatan studij… Većini vjerojatno nije poznato, nu’ naš mili ministar je prošle godine progurao jednu vrlo simpatičnu stvar…. koja se doduše ne tiče apsolutno svih studenata… ali kači veliki dio istih…. Odluka kaže da će svim studentima koji završe preddiplomski studij (oliti 3 godine) i upišu diplomski (oliti zadnje dvije) studiranje biti besplatno… I jashta!…. Da li je to itko od mladih buntovnika izvukao kao argument, ili svijetli primjer… narafsk ida nije… Ne tako davno jedan lijepi, pametni i nadasve karizmatični momak imenom Jeretik je s ovom odlukom upoznao i konzultirao se (opetovano, iz tjedan u tjedan, iznova i iznova, dok se boje nisu rastopile) redom s voditeljom studija, dekanom, prorektorima za nastavu i financije, da bi cijela stvar finila na stolu kod rektora. Da parafraziram omiljenog nam Banditića…. ‘ćerali bi Zeca, i’šćeraećte vuka… Epilog natezanja bio je povrat već uplaćenih školarina… u nemalom iznosu od kakvih pet stotina tisuća kuna…. Može se dakle i bez drljavih frosvjeda… Lukavstvo koje su junačine htjeli provesti, a to je održati studij (čije je održanje u jednom trenutku zbog malog broja studenata bilo vrlo upitno), pobrati pare od ministarstva za isto… a kao šlag na kraju, kad su već tim zLim i niš’ koristi stručnostudijskim studentima omogućili elegantan nastavak studija… zašto ih lijepo ne oporezovati…. APP metoda. Fora im nažalos’ ni prošla… ali opet svi zadovoljni… vuk sit…. ovčice na broju, i veselo pajsaju livadom…

Strast jednaka plamenu, glavno obilježje svakog Frosvjeda

Druga stvar koji se apsolutno nitko od te studentarije nije sjetio upitati (vidi se da su premladi i nedovoljno iskvareni) jest…. Što fakulteti uopće rade s na taj način prikupljenim školainama… Budimo realni… fakultet je jedna velika rupa bez dna… Samo na tehničkom fakultetu ordinira (ispalit ću, pa ću ostati živ… mada mislim a nisam daleko od točne cifre) dvjestotinjak zaposlenih…) Nek’ im je prosječna brutto plaća svega deset tisuća kuna (od portira do dekana)… Pričamo o oko dva milijuna kuna samo za plaće…. mjesečno…. a gdje su svi ostali troškovi… režije, grijanje, telefonija…. i naravno…. vjerojatno najdeblja stavka od sviju… “prezentacija”… Koliko je tehnički fax u stanju skupiti školarina?! Neka im dvjestotinjak studenata pljucne po soma jevreja… i dalje je to jedna velika kap u moru… Nitko baš ne pita na što taj novac uopće ide… jednako kao što će fakulteta biti upisalo se 10 000, ili pak nula studenata uz plaćanje… Ono što je bitno, i ono što jest krava muzara, a bogami i razlog zašto se dio Oxymorona ponovo tako uspješno nosi s fakultetskim obvezanma… jest snaga brojeva… Skupimo te studente… i dajmo im da se obrazuju…. inače smo svi skupa najebali k’a i žuti… treba namiriti sve te naknade za laboratorije, putne troškove, izvanredne aktivnosti i ina mašćenja brka uz zubiju!

Nu da ne pilim dalje… .frosvje’ se nastavlja! Zgrabimo kokice i čekamo slavan epilog ove priče… živo me interesira što će se dogoditi za 17 dana! Život političke scene u predizborno vrijeme osim što je nadprosječno licemjeran, još je prepun suzdržanosti i okolišanja…

Da su znali za Frosvjedujmo hrvatski® …?, :

Ryszard Siwiec, tragični kraj i nikad priznati tantijemi!

Jan Palach, legendarni češki student filozofije što se pred davnih 40 godina zapalio u Pragu u znak frosvjeda protiv sovjetske okupacije sigurno ne bi tako tragično skončao da je primjenjivao ingeniozna hrvatska rješenja…. I dok je Palach barem upisao svoje ime u povijesne knjige i na neki način postao besmrtan, mnogima to nije pošlo za rukom… Nedugo nakon Palachove smrti, još jedan Jan, prezimenom Zajíc (gle simpatičnosti i poveznice s našom buntovnom studentarijom, Jan Zajíc  Ivan Zajc) se samozapalio na istom mjestu… također u znak prosvjeda s jedinom željom da ga pokopaju kraj Palacha… Zajíc je nakon četiri dana groznih muka napokon preminuo… grobno mjesto kraj svog mučeničkog uzora čekao je desetljećima… Tu je još Evžen Plocek, još jedan samospaljenik koji je skončao u češkom gradu Jihlavi, čije je ime javnosti uglavnom nepoznato… Najveći tragičar u ovoj priči je poljak Ryszard Siwiec, koji se dva mjeseca prije Palacha spalio u Varšavi u znak protiv Sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj. Nažalos’ po Ryszarda, paten’, svjetsku slavu i literarnu besmrtnost mu je maznuo upravo Palach!

Na kineski način

Godina 1989. obilježila je pad velikog broja komunističkih režima diljem svijeta. No vjerojatno najpoznatiji prosvjed tih burnih vremena je onaj koji se desio na Tianmenu, centralnom Pekinškom trgu. Gotovo 100.000 gnjevne studentarije skupilo se u znak prosvjeda protiv apsolutizma vlasti, željni demokratskih promjena i slobodne ekonomije. Trotjedni štrajk glađu ugušen je brutalnom silom. Posljednji pokušaj mirnog rješavanja problema propao je kada studentarija nije poslušala dirljivi govor sekretara kineske komunističke partije Zhao Ziyanga, i odbila mirno se razići. Ono što je uslijedilo nakon toga više manje znano je iole neofrljim poznavateljima svjetske ‘istorije. Izvanredno stanje proglašeno od strane Deng Xiao Pinga (momka koji će u godinama koje slijede postati superstar kineske”estrade”). U strahu da kineska mladost ne umre od gladi u grozomornim mukama, Narodnooslobodilačka armija Kine ju je milosrdno pregazila tenkovima. Povijes’ je učiteljica života, najveće svjetsko tržište s milijardu i tristo milijuna duša prosto vapi za proizvodima kakaw je Frosjedujmo hrvatski®.

Le Iliyina bashtizza, vol. 2Wellcome!

Elem, kako se Iliyina bashtizza u prošlogodišnjem izdanju pokazala kao nadasve hvalitetna, sa’sma otporna za višestruke pokušaje izazivanja klizišta, nameće se kao prva optija za obilježavanje dana prvog Zmaja. Praznik rada svaki oxymoron koji drži do sebe obilježava kao i svaki drugi radni dan, narafski neradno!

Traži se retro!

Što se poziwnizza tiče, istih nema… jerbo je organizacija istih i zivkanje uzwanika popriličan napor, stoga su pozwani zapravo svi koji iz nekog čudnog i neobjašnjivog razloga zalaze na vrlu nam feristaltixu… Kako je owo zajednička proslava sviju, dobrovoljna kotizacija uzwanika se podrazumijeva… Stoga, ili nanesite vopsa/vina/rakije/š/sokića/limunića/domaćeg mrsa/što_god_da_vas_weseli ili se obratite nekom od nadležnih organiztora za oplemenjivanje fonda za nabavku mrs’a. Meni još nije složen, ali sa’sma je sigurno da će uključivati tradicionalne specijalitete i slaviti slavenske low fat prehrambene navike… Čak će i možebitni/eventualni biljojedi poradi obligatornog sudjelovanja Buci biti namireni!

Mogućnosti je mnogo, samo treba biti maštovit!

Eh da, još jedna stvar… Dress kod je obavezan, odnosno u slučaju kršenja istog ulazak u bashtizzu neće biti moguć (bez imalo šale i uz primjenu Nazzi metoda)… Kako oxymoroni više od svega štuju sport i zdrav život, tema je Veseli sportski look 70tih i 80thi… budite mashtowiti… U najgorem slučaju kanotjera (dvostruko štepovana) u hombinatiji s Rikard Benčić trenirkom i espadrilama (iste provjereno dostupne za budzašto na glavnoj riječkoj pijaci) trebale bi vjerno ocrtati look Joganskog galeba punog životnog elana… mada i nije neki problem dati mašti na volju i uklopiti se u veselo društvo… FotoseŠn se narafski podrazumijeva… Fuzbaler, basketbalija, tenisač, gimnastičar, dizač utega, votever! Glavno da je lep!

Lokalite’ bi svima trebao biti poznat, no kako su upute za dolazak već napisane, nikakav ih problem nije pejstnui ponowo!

Lokalitet «Ilijina baštica» može se locirati na dva načina, prvi je naletiti do grada i pitati Ćomia za upute, a drugi kaže sledeće. Doći na Orehovicu i na raskršću skrenuti lijevo (Tompsone crkni od muke) prema Grobniku (stara cesta)…. Nastaviti s vožnjom do dolaska na sljedeće raskršće i tamo skrenuti desno (lijevo se skreće za Pašac) i odmah lijevo preko mostića sa bijelom ogradom na kraju kojeg skrenuti opet desno… Ako pajs nije ništa sjebao do sada, trebao bi se voziti paralelno s autocestom u smjeru Splita. Nakon nekoliko stotina metara, skrenuti lijevo (prvo skretanje lijevo je putić do obiteljske kuće vrlo vidljive s ceste i tu ne skrenuti), pa opet desno i ukoliko ste sve odradili kako treba, trebali bi biti na vrlo uskoj cesti na kojoj se ne mogu mimoići dva kolima. Na kraju asfaltiranog dijela puta s desne strane je lokalitet «Ilijina baštica». Mjesta za parking nema, stoga, sparkajte negdje na pol uskog puta kamo se nalazi proširenje… Zapravo, kad malo bolje razmislim, baš me briga ‘di ćete sparkat… Ako štogod nije jasno, nemojte me zwat aš se neću jawit’…