U nekim drugim dinaroidnim područjima (Lika, na primjer), gonjenje se događalo i u samim kućama za vrijeme prela uz blagoslov roditelja i svakolike rodbine. Nakon rada, jela, pića i pjesme, ubrzo je nastalo gonjanje. Zapravo, nije se trčalo po kući već su se djevojka i njen partner jednostavno sklonili u neki kut i tamo se “rastezali”i “mijesili” uz puno odobrenje starijih ljudi, uključujući i djevojčine roditelje. Treba napomenuti da se osnovno pravilo gonjenja, da nema penetracije, uglavnom poštivalo. Bilo je doduše i rijetkih izuzetaka kada se mladić jednostavno nije mogao kontrolirati. Isto tako, trebala se poštivati i volja djevojke. Drugim riječima, ukoliko djevojci nije bilo do gonjanja, onda je mladić trebao poštivati njenu volju. Onaj koji nije poštivao njenu volju ili je radio nedozvoljene radnje, kako je to slikovito u “Prosjacima i sinovima” rekla Vrtirepka; silu joj učini; taj je nailazio na strogu osudu sela, te ga je pratio zao glas cijeloga života.

Drenovski dugonosi gonjač, poznat po tome što su mu opisi gonjanja nerijetko trajali duže od gonjanja samog. Stras’ koju je unosio u gonjanje toliko je jaka, da i nakon što se skrasio gonjanje prakticira kroz druge.