Hoće li Božo kod javnog bilježnika ovjeriti da neće kara u njegovo prkno?

Preneseno sa index.hr – piše: Hrvoje Marjanović

IAKO bismo period od deset godina teško mogli nazvati pauzom, popularna riječka art-rock grupa Let 3 nakon deset godina napokon izlazi s novim albumom koji već duže vrijeme najavljuju.

Čekanju je došao kraj, a “Angela Merkel sere” u prodaju kreće u petak. Istog dana održava se i njihov “anti-valentinovski” koncert u Domu sportova koji su najavili upečatljivim sloganom “Ništa ljubav, samo karanje”.

Kako bismo doznali sve što možemo o njihovom novom albumu, dugovječnosti na sceni, ali i nekim dnevno-političkim temama, porazgovarali smo s prvim čovjekom benda, Damirom Martinovićem Mrletom.

Album je vani u petak, što slušatelji od Leta 3 mogu očekivati u novoj i dugoočekivanoj “epizodi”?

Ma bilo je puno epizoda između albuma “Bombardiranje Srbije i Čačka” i albuma “Angela Merkel sere”. Mi nismo band koji djeluje samo na području albuma odnosno snimljenih pjesama, pa zato ni nemamo potrebu izbacivati albume u tempu kako to rade drugi izvođači.

Naše epizode su javni istupi različitih oblika a toga je bilo puno u proteklih deset godina.

“Bombardiranje Srbije i Čačka” donijelo je suludu kombinaciju svega i svačega, pa čak i nekih nespojivih žanrova. Što ste ovog puta pripremili? Postoji li neki koncept?

Koncept je isti: glazbeni i društveni angažman. U glazbenom smislu i dalje miješamo sve što nam se sviđa, ali novi album je zvučno ipak čvršći i tvrđi od prethodnoga. Čini nam se da vrijeme zahtjeva više čvrstine.

Spadate li u skupinu (auto-destruktivnih) izvođača koji svakim novim albumom žele iznenaditi čak i ako to znači da će izgubiti dio slušatelja ili onih koji vjeruju u ziherašku “daj im još malo onog što traže”?

Let 3 bavi se glazbom, koncertima, idejama, mi kreiramo slike, kombiniramo ih da bi dobili nova značenja i jake emocije. Jedan od naših ciljeva je izazivanje kolektivnih emocija, želimo vidjeti kako pojedinac i narod vole, mrze, kako se zgražaju, kako osuđuju različitosti, kako određuju što je moralno, a što nemoralno. Kako narod doživljava pornografiju, sex, gdje se miješaju domoljublje, moralno zgražanje, ljubav, nacionalizam, čistunstvo, šovinizam, okrutnost itd.

Massimo već uobičajeno radi koncert na Dan zaljubljenih, a vama uopće nije do ljubavi već samo do karanja pa ste svoj koncert odlučili održati dva dana ranije. Smeta li vas nešto konkretno kod Dana zaljubljenih ili ste i vi odlučili kapitalizirati ideju Valentinova?

Dosadilo nam svaki dan samo ljubav, ljubav, ljubav, ajde neka bar jedan dan bude dan karanja.

Dom sportova mnogi tretiraju kao “veliku stepenicu” ili neki vrhunac karijere u Hrvatskoj”? Što vi mislite o tome? Mislite li da je to “to”?

Ne mislimo. Zašto bi koncert u Domu sportova bio veći događaj nego naš performance strijeljanja na Trgu Bana Jelačića?

Što vas je u sranju Angele Merkel toliko inspiriralo da ste joj posvetili album?

Angela Merkel je metafora grabežljivog kapitalizma. Moderne demokratske države postale nekakav oblik robovlasničkog ili feudalnog društva, treći svijet još izrazitije.

Ljudi su bez posla ili slabo nagrađeni za svoj rad, društvo je organizirano vertikalno i funkcionira mimo volje pojedinca, najčešće i protiv njegovih stvarnih interesa. Mi smo za ideju svakome prema njegovim potrebama a ako nema bazena za svih onda barem podijelimo rižu na slično velike hrpice.

Izuzev na pjesmi “Kurac Marko”, niste baš imali prilike pozabaviti se likovima s trenutne političke scene. Da je situacija drukčija, biste li posvetili pjesmu još nekom domaćem političaru ili političarki?

Kako nismo? Cijeli album je posvećen jednoj vrsti mutacije koji se u ovom slučaju naziva “Ribokemija”. Upravo me trenutna vlada podsjeća na pleme mutanata, čiji se DNK rastočio i pri ponovnom skupljanju povukao u sebe razne predmete, proteze, metale, smeće… Ova novonastala čudovišta svojom destruktivnom neartikuliranom agresijom nasrću i uništavaju svu ljepotu ljudske prirode.

Je li netko već reagirao na “Kurac Marko”?

Reagirali su potomci Karađorđa. Površno su čuli pjesmu i ufurali se da radimo za Turke, protiv Srba.

Kako vam se čini “nova stara” ekipa koja je došla na vlast?

Ta vlast je gola želja za dominacijom i podjelom plijena, pa ako se ne može drukčije onda to rade potpirivanjem nacionalizma i zastrašivanjem ljudi. Pri svemu im pomaže i katolički kler.

Dobro je što se je ta gomila nesreće odmah legitimirala i prelegitimirala, čim su došli na vlast, a i prije toga.

Sada je svima jasno kakvi nazadnjaci su i kuda bi nas odveli. Nije neki veliki plus to demaskiranje, ali kad razbojnik unaprijed javi koju banku misli opljačkati ipak će mu to teže poći za rukom. Ako smo za neke odavno znali kakvi su, dobro je što sada više nema sumnje ni oko Debele. Neko vrijeme mogla je za naivnu većinu izigravati nekakvu neovisnu funkciju koja bi da čini neko apstraktno dobro, a sada vidimo da je samo jadna figura, nazadna jednako kao i njeni šefovi. Ona se druži sd Mamićem i onda još bjesni što je to raskrinkano. A iza kojih se još crkvenih skuta može sakriti Božo. Hoće li sada kod javnoga bilježnika ovjeriti da neće kara u njegovo prkno?

Tko vam je najviše upao u oko od novopridošlica?

Pa, najviše ovaj ministar kulture, u nekom daljnjem rodu smo, pojebo sam mu oba brata.

U kojoj mjeri takav čovjek može biti opasan (osim što nas sramoti vani)?

To je u stvari naš lokalni ISIL. Nije ti jasno ispod kojeg kamena su prigmazili, što jedu da su tako primitivni i zadrti. Živimo u dva svijeta, mi bi oslobađanje, šarenost, dinamičnost, suradnju sa svima, oni bi, da ih se pusti, za pola godine do kraja razjebali ovu državu, najprije lustracija i kontrola medija, pa onda paljenje nepoćudnih knjiga.

Ako ne bi došli do strijeljanja nepoćudnih parkirali bi nas u nekakvu autoritarnu demonarhiju u društvo onih koje inače ne vole, recimo Rusije, Uzbekistana, Srbije….

Mislite li da sad za vas dolazi najbolje vrijeme jer vaš stil provokacije najbolje funkcionira kad se na drugoj strani nađu kršćani, zatucanost i fašizam koji su se vratili u velikom stilu?

O tome smo se često izjašnjavali pa mogu ponoviti da je, obratno – naše pravo vrijeme je kada je barem koliko-toliko dobro. Mi se ne bavimo zapjenjenim glavama, od njih je manje slasti. Da li je muškom draže leći s netaknutom ili s kurvetinom? E, tako je i nama draže poštenima, naprednima, umivenima ukazati da u njima ne čuči samo Marija Jurić Zagorka nego i zvijer koja će masakrirati Indijance kada se nađe u situaciji. Od takvoga uvida možda pored slasti ima i nekakve koristi za društvo.

Nije li provokacija zbog takvog stanja zapravo premali izazov?

Obratno, mislimo da je ljude ovdje teže šokirati jer su navikli gledati nabijanje na kolac. Za nas nekada kažu da projekte smišljamo “samo” zbog provokacije, najčešće se i mi onda instinktivno branimo pa kažemo da se ne radi “samo” o provokaciji bla bla.

Ali u stvari se ponekad baš trudimo provocirati – kako na nogometnoj utakmici kažeš sucu da je prodana duša? Vikneš “sudija lopove, jebem ti mater i babu” – u toj situaciji ponekad samo takva provokacija izražava bit situacije i potrebna je, za nju nema alternative. Tako je i u društvu, ponekad treba drmnuti podivljalu zvijer u glavu, a ponekad i zaspali narod nogom u pizdu, da se trgne.

Dugo ste na sceni, što je po tvom mišljenju bilo najvažnije za opstanak?

U ukupnom djelovanju nikako ne želimo biti anđeli, anđeli su Prozac i Valium prije razvoja farmakologije. Ponovit ću naš stari stav: Let 3 nije ovdje da šapće na uho nego da jebede u guzicu.

Ovaj svijet treba resetirati, recimo putem performancea. Sanjam o lancu muškaraca koji bi stvorili jedno tijelo dugačko tisuće kilometara, recimo lanac oko cijele Evrope. Da se za to upotrijebe svi raspoloživi punoljetni muškarci, svaki onome ispred sebe zabije kurac u guzicu a svaki stoti je svećenik. I da se tako sjedinjeni upitaju: gdje smo krivo skrenuli.

Je li vas strah da se u jednom trenutku ne pretvorite u karikature sebe samih ili je to nešto s čime se ne opterećujete?

Nemamo se razloga time opterećivati jer stalno proizvodimo nove sadržaje, kreacije. To je naš posao i odrađujemo ga dobro. Osim toga, ne želimo biti alternativci koji sa strane gunđaju dok netko sjebava našu državu. Ljudima želimo kazati da je ona naša, pa ma kako monstruozno mi izgledali. Država nije od političara, od ekonomskih elita, država je od invalida, od siromašnih, od pedera, lezbijki i od Leta 3, i onda kada je Let 3 protudržavan i protunarodan.

Mene vrijeđa kada HDZ kaže da treba očistiti Hrvatsku od komunjara, pri čemu vidimo da bi oni uveli nekakvu religijsku tiraniju i kao paravan za otimačinu, iritira me i kada Angela Merkel u ime kapitala kaže da treba trošiti manje na plaće, bolnice i škole, kada Putin kaže da u Istočnoj Ukrajini nema ruskih vojnika, a i kad Obama kaže da će zatvoriti Guantanamo pa ga ne zatvori. Svi oni vrijeđaju i lažu, mi pak ne lažemo kada vrijeđamo, nego smo uvredljivi baš zato jer ne lažemo

Je li raspad Leta 3 ikad bio opcija?

Uvijek je opcija, uvije ima puno putova, ali samo je jedan Zicegun Ridži

Na koji se način pristup stvaranju mijenjao tijekom godina? Osjećate li još uvijek isto snimajući nove pjesme?

Riješiti se svega starog i tražiti nešto novo. To zna potrajati, ali se time ne opterećujemo. Bitno je dok sve to radiš osjećati se svježe.

Znate li da je skupina austrijskih (balkanskih) umjetnika prije nekoliko godina također imala skulpturu Angele Merkel koja sere? Inspiracija ili samo idejno pobratimstvo?

Znamo, naravno. I ne samo oni. Puno pojedinaca osjeća i razumije situaciju slično, koriste iste pristupe. Angela je metafora, kao i dolar i euro, kao dva oka u glavi.

Bacio se i na rad na filmskoj glazbi, a nedavno si izjavio i da s Ivankom radiš na seriji za djecu? O čemu je riječ? Možeš li nam reći nešto konkretnije o tom projektu?

Serija za djecu u biti je tek u izradi, tako da malo… Bit će super! Redateljica je Leda Festini, Ivanka sa mnom radi glazbu, bit će i voditeljica. No, to nije ništa spektakularno, radimo barem jednom na godinu nešto za djecu. Mislim na glazbu.

Kakva je priča sa Strukturnim pticama i kad možemo očekivati izlazak tog albuma?

Osjećam to kao nastavak, a radi se o projektu s Ivankom Mazurkijević. Projekt nosi ime “Mr.Lee & IvaneSky”. Radi se o glazbi koju smo stvorili (uglavnom) u posljednje dvije godine i imamo puno glazbenika koji nas prate na tom uzbudljivom putovanju.

Izlazi nam album isti dan kad i album Leta. Dakle, sad! Može se kupiti po promotivnoj cijeni na našem koncertu u Domu Sportova u jednom zajedničkom paketu po cijeni 2 za jedan, te kasnije po uglednijim dućanima kupusa …

Promocija je u ZKM no o tome ćemo Vas obavještavati. Bit će, kao i na albumu, puno gostiju, orkestar i sto čuda.

Let 3 u budućnosti, što dalje, kakvi su planovi i postoje li uopće?

Svirati dok svi ne popadamo…a kad umrem pokrijte me čičkom da i mrtav ne plačem za pičkom.

Categories: Uncategorized

Veliki uspjeh riječke znanosti

Dr. Buljson alias Pohotni znanstvenik je pobijedio na međunarodnom natječaju sa svojim softverskim rješenjem koje bi trebalo pomoći uzdrmanoj ekonomiji post fukušima Japana. Pohotni je primjenom paysovih mreža uspio otkloniti jedan od najvećih problema Japanske ekonomije: kako pravilno rasporediti rabljene ženske gaćice unutar automata za uličnu prodaju. Preliminarne simulacije otkrivaju da bi primjenom njegovog rješenja, prodaja mogla porasti i do 17 posto, uz čak 23 posto veće zadovoljstvo kupaca. Na pitanje kako je uspio riješiti ovu zagonetku, Pohotni jednostavno odgovara: “Sve je u out-of-the-box razmišljaju. Moji prethodnici nisu uspjeli jer su razmišljali jednodimenzionalno. Miris je ništa bez okusa.”

U Tokiju ovih dana vlada oduševljenje, tisuće nipponki se okupljaju na trgovima sa slikom Dr. Buljsona i složno u jedan glas izvikuju, Chikan Chikan!

Prema nekim procjenama, znanstveni boravak Dr. Buljsona u Japanu trebao bi posrnuloj japanskoj ekonomiji donijeti do nekoliko milijardi dolara rasta. Nakon lanjskog posjeta JAR-u, lokalna zajednica je doživjela pravi procvat zdravstvenog turizma, potaknutog upravo likom i djelom Pohotnog znanstvenika.

Categories: Uncategorized

Pusti me da ćutim i slikam sise!

Prije nekoliko dana poginula je Dolores Lambaša. Individua za koju je čuo apsolutno svatko tko je makar jednom u posljednjih nekoliko godina otvorio bilo koji od domaćih portala. Glavna to bijaše je vijes’ posljednih dana; svima su puna usta tragične sudbine talentirane i lijepe glumice. Ali nije Dolores samo tako stigla pod lupu javnosti, tek nekoliko dana prije negoli joj je Stojan zapečatio karijeru, također bijaše udarna vijes’ Indexu. Izbacila je sise na gotovs’, napučila usne, samoslikala se, i ponosno objavila na Tviteru, Fejsu ili sličnom priglupom mediju (pada mi na pamet još Instagram). Masa se halapljivo hranila novim setom sisa, dajući zauzvrat gomilu sočnih komentara… nikome naravno nije smetalo, eto to tako ide… Udri… Do koske… Sve dok jadna nije poginula… Tada je odjednom prestala biti komad mesa i u kolektivno pamćenje vrlih novinara ušla kao “tragično preminula glumica”. Na stranu sad što 90 posto polulacije ne bi bilo u stanju nabrojati dva filma, serije ili predstave u kojima je igrala. Njezin drugi talent bio je mnogo poznatiji. Bila je eto slaba na starije muskarce; nije to imalo veze s njihovim godinama, ljubav se eto dogodi, pukom slucajnosti s ljudima poput Dikana (jedna uistinu prekrasna osoba, od cije je vanjštine ljepši jedino njegov karakter), nije ni puno stariji… svega 40 godina. Bila su tu i dva njezina takoreći vršnjaka, samo 30 godina stariji Ivo Gregurević i Frano Lasić. Udaralo se standardnim tempom; bila je sponzoruša, vrtirepka, da ne kažem starleta… i to niti jednoj od moralnih vertikala našega društva nije smetalo. Internet cipelarenje jedne sponzoruše je sasvim društveno prihvatljivo ponašanje. Ali eto, desilo se šta se desilo, I na golemo čuđenje moralnih vertikala, komentari su bili u stilu onih na koje smo navikli. Uz poneki licemjerni R.I.P, sve skupa se nije previeše razlikovalo od komentara na ranije akcije povezane s likom i djelom Lambašinom. E pa ne može to tako, moralne vertikale su se uzjagunile, zgražajući se nad tim primitivozmom. Živog može, udri… njega boli… Ali mrtve, mada je njima realno svejedno, njih ostavite na miru. Molim Vas ubuduće upregnite svoje moralne skrupule i navedenoj sponzoruši ciji je glavni talent bio širenje nogu i sunčanje trbuha ako vec morate, oslovljavajte kao mladu, lijepu i talentiranu tragično preminulu glumicu.


Aco s onoga svijeta

Puka slučajnost je htjela da nekoliko dana kasnije premine Aleksandar Tijanić, srušio se čovjek ispred svoga stana i umro. Jebiga, pomoći nije bilo. Tijanić je inače imao i te kakvu reputaciju ma ovim prostorima, Javnosti je vjerojatno ostao u sjećanju kada je kao gost sat vremena izuvao Acu Stankovića sa sve pomoćnima studentima novinarstva koji su eto, u to vrijeme još uvijek sjedili u studiju. Vrlo impresivnu biografiju ovog novinara je u potpunsoti zasjenila činjenica da je čovjek bio ministar informiranja za vrijeme Miloševićeve vlasti, reklo bi se srpski Goebbels. To je više manje svima dovoljna etiketa da istog okarakteriziraju kao četnika, velikosrbina, smrada i gnjusa. Komentari članaka o Tijanićevoj smrti se ni po čemu ne razlikuju od onih o smrti Lambaše, sve vrvi prekrasnim epitafima; cipelarenje mrtvog leša i plejade najfinijeg mentalog proljeva tako karakterističnog za anonimuse domaćih portala. Ono sto je zanimljvio, mentalne vertikale sada šute! Umro je Tijanić, stari smrad, gnoj, gnjus i četničina… Bolje nije ni zaslužio. Udri svito, koga boli kurac. Više nam to ne smeta, iscrpili smo se par dana ranije na Lambaši i trenutno moralnu vertikalu koristimo u korisnije svrhe pa se nećemo osvrtati, proći će samo od sebe. Jadan Tijanić, upoznat sa stanjem kao što je i inače bio, sigurno je i iz groba (da ne kažem hladnjače beogradske mrtvačnice) ispratio sve te silne komentare, svu tu silnu nepravdu. “Nju brane, a mene ne… gadovi nekolegijalni”. Pokidavši nokte grebući poklopcu lijesa, kroz glavu mu je garan’ prolazila samo jedna misao… “Da sam barem na vrijeme popuštio koju smežuranu kurčinu, što prosuta staračim pjegama klati podno mlohave mješine… ili bar postao koju sliku dupeta na fejsu… ne bi sad oni mogli samo tako… sad bi me i Dežulović branio…”


Acu nitko ovako izuo nije, niti hoće

Tijanić je zaista i bio totalni smrad, gnjus, gnjida premazana svima mastima (pa i pretopom) ali prije svega, iznimno inteligentan i pismen novinar. Stvarno se ne sjećam kada je zadnji put netko ovako kvalitetno izuvao! pa eto, uživajte!

Ko ste, bre, vi ljudi?

Jeretik

Categories: Uncategorized

Štutgart, Študgart aufitezen

Kada bi ovo bila priča o vjernosti i bezuvjetnoj ljubavi onda bi išla nekako ovako. Odlazak u Stuttgart dogovorili smo odmah po izvlačenju parova, međutim ovo nije ta priča, tako da smo mudro sačekali da vidimo razultat prve utakmice. Kada su Švabe prdnule u rosu u prvoj utakmici pao je brzinski dogovor da se ide, jer kako je reko frend Bosanac “Gore smo doma”. Ova izjava se kasnije pokazala točnom, jer gore sve poslove koji ne zahtjevaju obrazovanje rade balkaniše menše.

Lagano okupljanje u ponoć na Vratima jadrana, kupovina cuge (jer beg nikad nije bio cicija) i laganini gas via Švabija. Do odredišta smo uspjeli promašiti možda dvije benziske. Na jednom od odmorišta, usred njemačke vukojebine, srećemo starog od frenda koji je to jutro sletio u Minken iz Manile di živi i radi. On je karte stvarno rezervirao odmah kada smo izvukli Študgart. U međuvremenu je prodao ženi priču da je vodi na izlet 7 dana po Europi. Slučajno se potrefilo da Rijeka igra prvi dan planiranog izleta. Nakon kraće ćakule oni kreću dalje za Strazbur?!?! jer ga tamo čekaju karte, a mi nastavljamo put. Do tog odmorišta mislio sam da je javni WC u Nišu najsmrdljiviji na svijetu, međutim ulazak u WC na tom odmorištu me razuvjerio. Ako se tada nisam izrigao samo od smrada neću nikad. Izgleda da je prije nas sanitarije posjetio švabski kamjonđija koji je prije toga satrao 5 wurstbrota, 10 kifli i galon pive.

Zadnje stajanje prije Študgarta začionio je debeli švabo koji nam je u prolazu nešto doviknuo. S obzirom da ne razumijemo njemački i mi njega šaljemo u pičku materinu, a frenda koji mu je to htio detaljnije objasniti uvjeravamo da je tipu dovoljna kazna što mu žena ima 120kg.

Pred hostel stižemo oko 11h međutim latentni homoseksualac na recepciji nas odjebava jer da je čekin od 13h. Na njegovu sreću preko puta hostela je diskont di gajba odličnog Študgartnera stoji 14 sve sa gajbnom i bocama. Na recepciji nas gejčina u balkanskom stilu levati za dodatnih 8 eura po glavi. Mislio sam da toga ima samo kod nas. Nakon čekina odlazimo u centar, na trg na kojem je dogovreno okupljanje. 2000 veseljaka zauzelo je središnji trg sa okolnim sokacima. Standardni navijački dekor uz verbalno silovanje svake prolaznice koja nije bila totalni gabor. U toj gužvi od nekud se pojavljuje grupica rahitičnih koreanaca koji su baš na tom mjestu odlući promovirati neupotrebu plastičnih vrečica?!!? U sekundi postaju predmet tlačenja pola ljudi na trgu. Mi smo im objasnili da, ako su principjelni, ne bi smjeli koristiti kondome jer su i oni plastic begs.

2h prije utakmice zajedno krećemo prema metrou i stadionu. Neki od prisutnih idota pale baklje u metrou, dok drugi lupaju po rešetkama na stropu koje im onda padaju na glavu. Metro se ljulja u ritmu “ko ne skače…” Njemačka murija samo promatra, naša bi već ubila Boga u svima. Svaka ča’s.

Dolaskom na stadion kako to obično biva na scenu stupa junak dana. Prvo je konkretno rasčetvorio prst na nekoj ogradi. Vodimo ga do kola hitne da mu to malo pogledaju. Doktorica inzistira da ga vode na šivanje, ali dotični to odbija jer “tekma počinje za pola sata i nema on vremena za te pizdarije”. Veseljaku na ulazu nalaze baklju u torbi i tu nam se putevi razdvajaju. Mi na tribine on u muriju. Kazna 400eura. U muriji standardna procedura. Puhanje (1,30%%), slikanje. Vode ga na bankomat, a baja pegla karticu još uvijek u nadi da ce stici na stadion. Uzimaju mu kartu za tekmu i puštaju ga ća uz ponudu da ga odvezu do stadiona. Ponudu odbija jer “ako mu nedaju kartu, netrebaju ga ni voziti”. Da ne bi bilo da nije ni vidio stadion, po završetku tekme ulazi na tribinu i malo solo navija. Čisto za svoj gušt.

Za to vrijeme Rijeka piše povijest, a mene tlači neki nabrijani tip koji je prema svojim riječima “povukao 2g i baš ga pere”. Ispred tribine uočen je i legendarni Žentil, ali je bio zauzet razgovorom sa pripadnicom ljepšeg spola pa ga nisam htio ometati. Djelovao je trijezan tako da pretpostavljam da u busu nije uspio naći sponzora za alkohol.

S obzirom da je ekipa na nogama skoro 24h poslije tekme i nema neke velike fešte. Na povratku za Rijeku javljaju nam skupine, pa odlučujemo provjeriti kolike su kazne za baklje u Francuskoj.

Categories: Uncategorized