Rijetko kada netko uspješno snimi film o baš ničemu… Strah i prijezir u Las Vegasu uz standardno dobrog Johnny Deppa kao nekakvog novinara i maestralnog Benicia del Torra u ulozi odvratnog, smrdljivog, degutantnog i amoralnog odvjetnika opisuju apsolutni, ali apsolutni demonizam koji nadilazi čak i Rohpičine zlatne trenutke (hajde, ne baš sve, Las Vegas ipak nije na granici s Kosovom, ali barem mjestimice&povremeno)… Uglavnom, nije baš potpuno jasno zašto se spomenuti dvojac uopće upućuje u Las Vegas, ali kroz skoro pa puna dva sata filma čovjek se zapita da li je uopće moguće da ljudski organizam izdrži toliku količinu torture i miješanja kojekakvih halucinogenih i inih droga… Ukratko, reklo bi se, film kao film… dok se nisam malčice pobliže zainteresirao oko istog i saznao da je u pitanju vrlo vjerna ekranizacija istoimenog (autobiografskog) romana Huntera S. Thomsona… Sve u svemu lepotanstvo. Spomenuti dvojac odlazi na dvije ture po Las Vegasu naoružan s “We had two bags of grass, seventy – five pellets of mescaline, five sheets of high – powered blotter acid, a salt shaker half full of cocaine, and a whole galaxy of multi – colored uppers, downers, screamers, laughers and also a quart of tequila, a quart of rum, a case of Budweiser, a pint of raw ether and two dozen amyls.” za ubijanje dosade … Demolirani automobili i hotelske sobe (ali baš demolirani), podvođenje religiozno nastrojenih maloljetnica, i slična lepotanstva standardni su dio igrokaza… Zaključak, oxymoroni preporučuju; ako ništa mainstream publici će postati jasno otkuda Deppu onaj mot vječito napušenog kapetana Jacka Sparrowa… xexe, učio je od najbolje… [navodno je u pripremema za film (snimljen pomalo davne 98me) nekoliko mjeseci proveo u kolibi s Thomsonom uživljavajući se u lik…] Najjača stvar u knjizi, a samim time i filmu je kazetofom…. Kako su glavni junaci većinu vremena toliko izbijeni da ne znaju za sebe, gro materijala je rekonstruiran pomoću nesuvislih arlaukanja zabilježenih u vrijeme hvalitetnih lepotanstava…

Hunter S. Thompson; glavom i bradom

Nagradno pitanje: Kome je nakon gledanja filma palo na pamet nazvati dilera?

Čak i Let 3 može biti pogrešno shvaćen! Kakva zbrka oko emisije “Neđeljom u 2”!
U pripremnim dogovorima gospodinu Satankoviću sa HTV-a pojasnili smo što u biti želimo obznaniti svijetu u njegovoj emisiji. Međutim on je (vjerovatno i ona baba Hloverka) onemogućio izražavanje upravo te naše spiritiualne želje najprije prekidajući nas usred inspiracije, a zatim cenzuriranjem dodatne naše izjave, napravljene za naknadni godišnji pregled vrhunaca emisije “Neđeljom u 2”.

Evo, zato ovim putem iznosimo tu istinu što čuči u Letu 3. Nije tajna da u Letu 3 imamo razumijevanja za pederastiju. Ali, nije dovoljno poznata i naša slijepa otvorenost za vjeru.Postoji jedan duh, jedno tijelo, istovremeno sveto i profano, gdje se te dvije dominanantne silnice naših duša susreću – a to je Papa Ratzigner.

Pred cijelim svijetom se otkrivamo i obznanjujemo: naša najveća želja nije novac niti slava, nit je Severina ili sarma nego je nježan, intimni susret Leta 3 sa Svetim Ocem. Tu svjetlost, taj spiritus-movens želimo sebi i Papi u u Novoj, 2009. godini! To bi promijenilo štošta, Papu Ratzingera i nas sigurno, a možda i kapitalizam, muslimane, cijeli svijet i Čačak.

Svim narodima svijeta, dobrim i lošim, želimo sretnu 2009!

P.S.
Kako to neće poremetiti naše postojeće odnose ni sa bogom ni sa sotonom moramo dodati još nešto: I Satankovića bi poprčili u guzicu. Ne samo zato što nas je cenzurirao glede Pape, nego i zato što je toliko navalio”.

To je valjda neki pays… nismo shvatili poantu kipa, ali je u svakom slučaju zanimljiv

Vratislavica je glavni grad Slovatške, taj dio je valjda svima jasan. Kakvih 400 tisuća duša podijeljenih na stari grad i Petržalku, – Novi BG tip naselja u kojem izuzev nepregledne gomile homunističkih floheta nema baš ničega… Naravno da smo je trebali ispoštovati, ali eto nijesmo… ostaje dug za drugi put kojeg vrlo vjerovatno (nadajmo se) neće biti…

Folklor i krajobrazi uobičajeni za hotele s viškom zvjezdica kakvih smo redoviti gosti!

Ovako zavidan broj ljudi na ulicama moguće je vidjeti isključivo za staru godinu

Sama Vratislava je opće mrtvilo, primjera radi dva dana prije nove godine nikome nije moglo biti jasno da se u gradu sprema fešta… Atmosfera je afsolutna nula, i tipa 30.12. u centru grada baš nema ljudi. Grad je okitšen reklo bi se minimalistitški, dakle ne. Slobodna oksimoronska procjena jest da je Vratislava za ukrase izdvojila otfrilike koliko i Novi Vinodolski. Sto se cijena tiče… tu su stvari poprilično tšudno posložene… Klopa i cuga su apsolutno jevtini… tipa vops je euro do euro i po’, obilna forsija bilo čega par eura… Elem, za desetak jevra se kresne par vopsa i odoka po’ kila mesa…

Nakon porcije reberaca (što je Slovački naziv za dvije šnicle carskog mesa od pola kilograma, porasli su apetiti…
Na slici, koljenica od 900 grama!

Ganci koji je cijelu večer štrikao (iznenađujuće dobro) kuvano vince

Obitšaji za kratkog boravka su bili takvi da smo uglavnom jeli jednom dnevno…Nakon tšega je uslijedilo lagano freživanje, i skoro pa obavezna tšorkica prije večernje pajsaze. S druge strane farhiranje kolima je poprilično skup hobi. Nakon sto je oxy izaslanstvo jednoglasno zaključilo da je cijena od jednog evra za po’ sata farhinga pod vedrim nebom dranje, farhirali smo u garazi za dva jevra sedamdes… po satu.. vrhunski tezpo!

Krs‘

Bigl fakat jest zarazan… nakon sto je krasio Jeretikovo milo lice nekoliko dana prije negoli je hirurshki odstranjen… izrastao je na Cikavcu… bog da mu dushu prosti. Odmah po polasku isti se požalio da ga boli zubich, a problem nije nestao ni nakon posjete Zubaru pa je Oxy vodja navale na komade Novu 2009.tu docekao što na hitnoj, što u krevetu pod antibioticima. U antologiji ce ostati zapisan trenutak kada je suvereno riješio problem potencijalnog druženja s komadima jer “Opala, purgerice… neka neka, bitno je ono -ce, nego… Kaj ima u Zagrebu” se ne čuje svaki dan. TuP!TuP! I odoshe…

Komadi, kaj ima u Zagrebu! RaBBBAnažica

No vrhunac Kapetanova demonjenja ipak bijaše posjet bordelu… Verbalni skil Cikavčev u kojem se dogovarao s taxistom da bi malo na komade (u 04.30 nakon 13 vopsa) je završio u jednom od Bratislavskih podruma, gdje se iza blindiranih vrata i grmlja od kojih 120 kila mišića i sala krije tunel od svojih petnes’ metara, na hraju kojega je komora s komadima…. TuP, frostituthi komada tri u frostoriji obasjanom crvenom i rozom svjetošću i dance muzikom s početka devedesetih (kombinacija Senna M-a i ET-a na Slovatškom). Prekrašno, naravno tu je i otužan šank na kojem je nekoliko vrlo ugodnih tipova ispijalo vops… Cijena sitnica koja se tsjenkanjem dade skinuti, uz malo muke s 120 na 80 jevreja… da bi Brsetški zawodnik i dalje objašnjavao ugodnom svodniku kako je to dranje jer su kod nas jevtinije… Fotki nažalos’ nema jer mi je život u tom trenutku ipak bio miliji… Uglavnom, vrlo brzo je netko shvatio da tu kruha nema i da je paysazha preči cilj od trpanja stoga su nam vrata ubrzo pokazana…

Kratki shooter, kao i sve vezano za cugu i mrs u Vratislavi, predimenzoniran

Nažalos, poradi nemushte boles´i bijasmo uskraćeni za jos slicnih lepotanština… Naročito se osjetio izostanak Pohotnog znanstvenika i harahterističnih nipponština, no i taj sitni Shengen problem bi kroz nekoliko dana trebao biti riješen… Dolaskom u bec, ostadosmo i bez Kapetana, i bez prijevoznog sredstva nam je Šole zaključio zakljucio da je i njemu nakon 3 dana dosta pajsinga, te saznadosmo da cemo kuci pak vozicem…. za koji dan… kad uopće skužimo kako bi se uopće trebali vratiti kući

Vatromet je bio sasma ok, mada je u cijeloj priči nejasno da li su Slovaci više slavili novu godinu ili uvođenje Eura (zapravo nije), hvalospjeva kojem je bilo na baš svakom koraku… U ponoć se na videowallu centralne bine nisu vrtili komadi… nego EURO… kao, baš je živo…

Pa malo Vienna
Najveci problem kod ulaska u Austriju bijaše jezična barijera. Slovaci naime ne barataju baš najbolje engleskim, ali uz lagano i razgovjetno izgovaranje maternjih jezika više manje sve se razumije. Zamislite samo stres koji se desio prelaskom na njemačko govorno područje. Užas živi, ulazak u kafanu imenom Marshal i težak odabir, u srcu Austrije. Nećkanje da li ce se naručiti Karlovačko, Ožujsko, Jelen ili Lav… brrrr. Iz daljine udaraju “bečki” dječaci u ritmu Laufera (da da, za ne vjerovat, Budi moja voda) te svih varijanti yu rocka, delirij za prstena i zlatnog lanca da se ni ne spominje… Stres totalni!

reNATO: “Gospodo draga, ja za veceras najavljujem kolaps.! U slucaju da dozivim blagi pad honcentratije, dobit cete vlastiti komplet kljutsheva.”

Toliko za sada….

Pozitivna identifikatija

Iako smo u prošloj epizodi ostali bez tragično nastradalog člana ekipe Sedmog čula ilitiga Cikavca, nismo se predali već smo nastavili mukotrpno istrazivanje populacije žemski’je osoba suprotnog pola. Moramo priznati da nas je ovaj primjerak od samog početka dovodio u brojne dileme. Naime, nikako nismo mogli utvrditi pripada li ovaj primjerak ispitnoj populaciji ili je pak od neke druge vrste uvezen s Tajlanda preko Slovenije nakon medicinskog tretmana u Kirgistanu (inače ta druga vrsta je prvi put otkrivena u Ljubljani, jednog davnog četvrtka u klubu K4 (Ka+štiri) uz legendarni uzvik “Jebate, primi’ san kurbaču za miša”). U svakom slucaju dotična je prekinula naše nedoumice tako sto se identifikovala kao ispitni primjerak predočivši nam ispravu izdatu od Rep’blike ‘rvacke na kojoj lepo piše Sex: Ž/F. Za one koji ne znaju ova skracenica znaci: Sek? Žemo/Fala.

Uffff, raba taba

Medjutim, iskrsla je dilema da li uopće pristupiti testiranju primjerka kad je općepoznata stvar da se iznimno mali postotak oxyja ima potrebu petrat se po raznorznoj vegetaciji, uključujući tu o palme. (opaska uvrednika, ne tako mala, hint – vidi sliku )

Nije k’o Palma, ali je svejedno slatka…

Ipak za dobrobit te malobrojne oxy populacije sklone pentranju na sve i svašta (dakle ovo bi možda moglo biti nisko podmetanje Drenovskom goniču, op.uv.), nastavljamo ispitivanje, ali bez iskrenog istraživačkog žara.

Šta uopće reci o ispitnom primjerku?
Odlučismo ostati na politički korektnom terenu te je sve što mozemo reći za ispitni primjerak svedeno u narednih par tvrdnji:
– Ima osmjeh (da je Drenovski Gonič bio s nama on bi sigurno kazao da je preeeeeekrasan)
– Jooouuuj kako bi joj kaznio drugaricu
– Koji kurac nismo testirali drugaricu?

– …

Juuu, pa ‘de vam je taj Drenovski?

REZIME:
Da li bi se popeli na Palmu? Sasma prirodno nameće se odgovor “Oxy jesam, ali majmun, e to vec nijesam”.

Što dakle učiniti s testiranim primjerkom? Ostaju samo dvije optije:
– ili proslijediti Drenovskom na daljnje testiranje, poznatom po tome što je (bio) u stanju i u lošijim primjercima naći nesto predivno, te postupiti sukladno tome (u nadi da će joj dotični ipak zalijepiti atest, op.uv) ; ili
– baciti Rophici da se dete igra