
Tup Putz! Malo odmaka od uobičajenog štiva (jel’te Arene), Pay’s Health, časopis za modernog muškarca koji zna što želi i ne libi se to i pitati.
Poštovano pučanstvo,
sa kamenom na eko-srcu i podsmjehom na licu, obavještavam vas da je na današnji dan nanesena nezapamćena nepravda sredozemnoj medvjedici. U dane kada je cijela hrvatska u potrazi za zvijezdom, ukazala se Ona. Raskošnija i dostupnija nego ikada, čak dva sata izlagala je svoje golo tijelo nezasitnim pogledima nacije i to na udaljenosti od tek 2-3 metra. Mogli ste ju gotovo dodirnuti. Međutim, hrvatska je u ovo doba krize postala neosjetljiva čak i na Nju, pa je u jeku medijske bure oko medijacije i “poštovanog barba Luke” izostao najuspješniji iluzionistički trik u hrvata, bacanje kamena u suprotnom smjeru kada se odlučite krenuti u drugom. Tako nas SM™ nije jutros pomilovala svojim dražesnim likom sa naslovnih strana, već smo joj se mogli obradovati tek na zadnjoj stranici. Ili je to znak da su urednici napokon shvatili da hrvate više zanimaju tv-program i tumačenje zvijezda od antirecesijskih mjera koje nam pripremaju naši stručni vlastelini?
Hrtzina
U pomoć stiže glavom i pajserom, Prepodobni Pajsije Veliki, zaštitnik Peristaltike, oxymorona, paysera i sveSlovenaca [iznimno, do daljnjega i na izritšit zahtjew] U ova teška vremena, duh talasona i ćumur nemirni često su jedini ispravan put na koncu kojega krije se čestitos’.
Pajsije bijaše Misirac po rođenju i jeziku, a u Božiju službu stupio je kada mu se majka u snu ukazala i zavjetovala ga istome. Kao neuki mladac prišao je Le Prepodobnome Pambu, koja ga uze za svojega učenika i saučenika Prepodobnome Jovanu Kolovu, koji mu kasnije u kafani (svi piju 5!!! puta) i dade ime Pajsijevo. Na radost svog učitelja, Pajsije se ubrzo iskazao, čineći podvig za podvigom ubrzo te postade miljenik proroka Jeremije, ali samih anđela Božijih, pa na koncu i Hristosa samog. Pajsije imadoše naročiti dar, mogao se uzdržati od jela… često i po petnaest dana nije ništa okusio, a rekord mu bijaše 70 dana kada se po svjedočenju Kolovom, jedva odhrvao zlodusima. Muku mu olakšala manastirka ljuta, u ustrajnos’ misije njegove presvijetle. Preselio se u vječnos’ godine 400. a sahrani ga, i mošti mu prenese Prepodobni Isidor Pelusiot.
Ufff, nakon kraćeg frustrirajućeg perioda po idejotvorno peristaltično tkivo, gd’o ni bilo vremena ni za trpanje, a kamoli što drugo, nastavljamo u revijalnom tonu!
Pridružili se i istrijani hrvatskom nacionalnom biću.
Ante Gotovina, Naš Čovik
Lokacija: Kanfanar