
Nakon nisPea i njegova “Muzika je put do sreće”, oliti “Zvukom do snošaja” pamfleta iliti serije (serija od jedan članaka) Peristaltika dobiva još jednu stalnu glazbenu rubriku, Paysbox. Elem, prvi uradak J.R.Haljimija, inače jednog od glazbeno najpismenijih oxymorona…

Lepi und Ljilja
Atomsko sklonište aka Atomic Shelter

Jedna od onih grupa koje (većina nas) nismo imali prilike čuti uživo u njihovo zlatno vrijeme, definitivno jedna od najznačajnijih grupa svoga vremena i jedna od najvećih grupa na tadašnjoj sceni.
Nu…za početak par povijesnih crtica. Ime je dobila po anti-ratnoj predstavi iz 1968. pjesnika Boška Obradovića (može se smatrati osnivačem i idejnim vođom grupe). Jedna od figura u cijeloj priči je Bruno Langer koji nakon što je okačio boksačke rukavice o hlin uzima ni manje ni više bas gitaru u ruke (op. uv. nesuđeni boksač u generatiji M. Parlova…). Nakon Apaša, Fantoma, Logaritama vrijedi istaknuti grupu Hush iako nisu zabilježili značajniji uspjeh (preteča A. Skloništa jerbo u priču ulaze Sergio Blažić, Dragan Gužvan, Saša Dadić i Branko Umković – osim zadnjeg članovi orginalne postave A. Skloništa). Langer se 1974. godine priključuje koparskoj grupi Bumerang koja djeluje od 1970. godine i koja je do tad objavila jedan autorski singl. Velike uspjehe postigli su kao predgrupa legendarnom engleskom sastavu Status Quo na njihovoj YU turneji, a najzanimljiviji detalj se desio na beogradskom koncertu kada su se članovi dvije grupe međusobno potukli. Momtzi iz Status Quo su bili bijesni iz razloga što se publika i previše oduševila svirkom relativno nepoznatog SLO sastava, a naročito njihovom obradom teme “Marša Na Drinu” (op. uv. Wiki).
Grupa Atomsko sklonište osnovana je 1976. (ispred jedne kafane™ … a gdje drugdje). prvu postavu Skloništa činili su: Sergio Blažić (vokal), Saša Dadić (bubnjevi), Dragan Gužvan (đitra) i Bruno Langer (bas), Eduard Kancelar (hlavijature), Boško Obradović (rec’tacije i teks’ovi) .
Prvi album pod nazivom “Ne cvikaj generacijo” izlazi 1978. Album otvara Obradovićeva rec’tacija, a teks’ovi su prepuni tema besmislenog ratovanja, droge, panika, lošeg stanja u društvu i sl. što će postati i njihov svojevrsni trejdmark™ (barem dok im je Obradović bio teks’opisac). Treba izdvojiti pjesme “Ne cvikaj generacijo”, “Saznao sam dijagnozu”, “Umro je najveći mrav”, “Pomorac sam majko”.

Prvijenac
“Gospoda lažu,
Spiker krešti,
Neki su već zaglavili
U psihozi. … “
(primjećujete čija zastava se jedina vijori)
Od rata do rata/Ne cvikaj generatijo…
Iako su se marketinški etiketirali kao “punk” band, hard rock bi opisno bio njihov stil, mada ih se greškom svrstati u predstavnike tzv. “novog vala”, dijelom kojeg se ni sami oni nisu smatrali…

Iste godine izlazi možda i najbolji njihov album “Infarkt”. Nakon uvodne rec’tacije (standar’), slijedi žestok rokemrol zvuk koji prožima cijeli album u pjesmama poput “Oni što dolaze za nama”, “Djevojke br.8” i “Paklenih vozača” te nešto sporija “Bez kaputa”.
“…Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u televiziju.
Sklapat će prijateljstva
Putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice
Ispijat će čaše etera. “
(daklem…godina je 1978…kućni kompjuktor…)
Đevojka br. 8
Sljedeći album (1980.) “U vremenu horoskopa” za razliku od prethodnih zvuči manje kompleksno (uz neizbježnu uvodnu rec’taciju…odzvanjaju riječi “Ti kasniš kao i uvijek, A ja čekam, jer ne želim da te izgubim”). Sa albuma se izdvajaju pjesme “Čedna gradska lica”, “Gazi opet čizma” (op.uv. neonazi paranoja), “Generacija sretnika” te my fav “Da li je dozvoljeno razgledavanje vašeg vrta” (jedna od dviju na albumu sa akustičnom gitarom).

Ćeno je zakon
“Prošetam tako slučajno,
Uz vaš raskošni vrt.
Mrko me zagleda
Onaj ružni hrt…”
Da li je dozvoljeno razgledavanje vašeg vrta (Dejavu kaputich?)
“U rock’n’rollu je staro pravilo da se tek na živoj svirci vidi koliko bend vrijedi… ” Nakon tri izdana albuma slijedi snimanje albuma uživo pod nazivom “Atomska trilogija” nudeći presjek pjesama i vrhunac njihovog dosadašnjeg rada. Iako su predvidjeli snimanje dvaju nastupa (frfa da nešto ne pođe po zlu), besprijekornom svirkom prvo veče, drugo se pokazalo bespotrebnim…otprilike kao i daljnje homentiranje ovog “živog” albuma.
Nova 1981. godina Atomcima donosi značajne promjene u postavi, bubnjar Saša Dadić odlučuje napustiti grupu, dolazi Zdravko Širola (pored bubnjeva svira i klavijature), sklapajući tako, ispostaviće se, najpoznatiju postavu grupe: Langer, Blažić, Gužvan i Širola. Godine1981. izlazi i album “Extrauterina” (hm…ovaj put počinje bez neizbježne uvodne rec’tacije) ujedno i posljednji sa Obradovićem kao autorom pjesama (najavljeni, tzv. “mirni” rastanak zbog nesuglasica i sukoba unutar grupe, a uslijedio je nedugo nakon izlaska ovog albuma…). Promjene u postavi nisu jedine… produktija je pod utjecajem tada popularnog metal zvuka, a ritam mašina vuče na “sintetiku” i elektroniku (ima i ‘armon’ke nešto), a pjesme su većinom “ljubavne temat’ke” (o lepotankama i tako to…). Vrijedi istaknuti pjesmu “Olujni mornar” iako je svih dese’ jednako dobro.

Bez uvodne recitacije 🙁
“Moje je more,
Moj je brod,
Moji su vjetrovi,
Kiše i oluje.
Tebi ostavljam novi krov,
Novi asfalt
I priključak struje… “
Dok se tvoje tijelo vidi…
1982. slijedi njihov najpopularniji i ujedno najprodavaniji album i istinsko remek djelo “Mentalna Higijena” koji ih je bacio na sam vrh tadašnje rock scene (titula l’grupe godine). Dovoljno je navesti najveći hit “Treba imat’ dušu”, a nezaobilazne su i “Žuti kišobran” “Johnny”, “Pun mjesec” “Na palubi jada”, “Rahela”, “Kraljica cigana”, “Iza zida”, “Mutna rijeka” (daklem…sve).

Mentalna higijena za kozmički orgazam
If i could could go anyplace…;)
1983. uslijedio je izlet na inozemno tržište i izdaju album “Space Generation” (pod imenom “Atomic Shelter”). Radi se o većini pjesama (hitova) sa posljednja dva albuma, prevedene na enhleski jezik i sa ponešto drugačijim (mekšim) aranžmanima al’ vjerno prenesene i prepoznatljive melodije.
1984. nakon povratničke turneje izdali su 6. studijski album pod nazivom “Zabranjeno snivanje”. Album se uglavnom sastoji većinom od laganijih pjesama kao što su “Nježan i Mlad” i “Jutro”. Nešto drugačije su “Tražila Je Lice Ljubavi”, “Tvoj Princ”, “Ljubomora” i “Jučerašnje Sutra”. Album nije imao neku prođu iako se radi o hvalitetnom uratku…
“Bio sam nježan i mlad,
A ona iskusan vuk.
Pružao sam svu ljubav,
I mogao umrijet’ za nju.
Htio sam da bude moja,
Što bilo je vrlo teško.
Imala je sina i muža,
I sve je bilo kao ružan san.
A govorili su mi:
Čuvaj se, ne daj se,
Ona je žena,
Nemoj biti lud. “
Moram da ti kažem nešto… (nema druge do ove iz 2008.)
Iste godine nakon niza uspješnih honcerata snimaju live album pod nazivom “Jednom u životu” (album izlazi sljedeće godine, a ujedno posljednji službeni zapis sa Sergiom Blažićem). On se ni jednog trenutka tokom rada Atomskog Skloništa nije predavao pred smrtonosnom bolešću (rak limfnih žlijezda), već godinama nastupajući na koncertima sjedeći na stolici (nakon svakog većeg koncerta on je morao ići na terapije u onkološku kliniku ljubljanske bolnice te je svaka svirka za njega je predstavljala novu pobjedu).

Bol na kakvoj bi i Valdano pozavidjeo
“Jednom u životu” je prikazao Sergiom i drugove u najboljim momentima. Zbog svega toga album nosi gotovo bolnu atmosferu u 7 spektakularnih izvedbi, u kojima na gotovo svakoj najviše dolazi do izražaja upravo njegove neograničene glasovne mogućnosti. Na dosta pjesama, u prvom planu je upravo njegova neposredna komunikatija sa vjernom publikom što albumu u najvećoj mjeri i donosi potresni osjećaj tuge koji se prožima kroz razarajuću muziku. Album daje presjek pjesama sa prethodna 3 studijska albuma i odličnih 30 i kusur minuta žive svirke (Tašmajdan BG).
Atomsko Sklonište nastupa posljednji put sa Sergiom 21.07.1986. godine, na oproštajnom koncertu u pulskoj diskoteci “Piramida”. Tada su nastupili u standardnoj postavi Blažić, Gužvan, Langer, Širola, pojačani Eduardom Kancelarom za klavijaturama.
Langer i Gužvan pripremaju još jedan album na engleskom jeziku. Za potrebe pripreme i snimanja tog albuma oni u ljeto 1986. odlaze na Floridu gdje provode skoro cijelu godinu. Tamo im stiže loša vijest: Sergio Blažić – Đoser umire u Pulskoj bolnici 18.01.1987. što je značilo svojevrs’an kraj zlatne ere A. Skloništa (op. uv. moje skromno mišljenje).
Ostatak ekipe izdaje album na engleskom jeziku pod nazivom “This Spaceship” na kojem se nalazi 8 starih pjesama totalno izmjenjenih aranžmana (neki su doveli pjesme gotovo do neprepoznatljivosti) te sa dvije nove pjesme (album izdan i na našem tržištu bez ikakvih uspjeha…).
Krajem 1990. izlazi album “Criminal Tango”.U novoj postavi su bubnjar Nikola Duraković i gitarista Ranko Svorcan. Langer je već od ranije preuzeo i ulogu pjevača, ne želeći da nekome drugom prepusti vokalne dionice, iako je bilo dosta kandidata za to mjesto (Tifa je bio u kombinatiji ). Na albumu se nalazi nekoliko izvanrednih kompozicija, među kojima i “Tajna” posvećena Đoseru (saksofon powered by Berislav Jurišić).

Ne daj se Ines, (a ni ti Alfrede)
“Visoko na nebu skrivaš se.
Sjaje tvoje oči među zvijezdama.
U istini tajne tražim te,
U izvoru svjetla rađaš se.
Tajno, tajno…
Anđeli pjevaju cijelu noć,
Sjećam se zime tvojih nadanja.
Dok slušam pjesmu tvojih lutanja,
U zvjezdanoj noći rađaš se.
Tajno, tajno… “
Novi album “Terra Mistica” izlazi 1995. godine. Bio je to prvi i posljednji album koji je izdat za Croatia Records (bivši Jugoton). Na njemu se nalazi 9 kompozicija jednostavnog izraza u standardnom rock stilu. Ja izdvajam “Ljetne djevojke” (se sjeca neko špice emisije” CRO-POP ROCK-a”).

Terra mistica za skori fajrun’
“Sunce voli ljetnje djevojke,
Ljeto vole slatke curice.
One govore o ljubavi,
One predaju se radosti.
Sunce vole ljetnje djevojke. “
Iste godine RTV Slovenija, diskografska kuća koja je pod ranijim nazivom RTV Ljubljana izdala sve dotadašnje “domaće” albume Atomskog Skloništa je na tržište izbacila CD kompilaciju sa hitovima grupe pod nazivom “1976 – 1986”, a nešto kasnije i CD “Vol.2” tog izdanja.
Sa prestankom suludih ratova na balkanskim frostorima, i Atomsko Sklonište je, na oduševljenje brojnih rockera, ponovo počelo nastupati po, sad već susjednim, balkanskim zemljama. Ukupno gledano, Atomsko Sklonište svira češće nego prije, iako grupa više nije toliko popularna kao u zlatnom periodu. Bruno je i dalje svugdje rado viđen gost, možda i više nego ranije.
Boško Obradović je preminuo je 2000. godine od posljedica srčanog udara, profesor Gužvan je direktor firme. Privatno se bavi modifikatijom i konstruktijom gitarskih pojačala, jako cijenjenih u Puli. Sve vrijeme tokom sviranja u Atomskom Skloništu on je koristio svoja pojačala, što je rezultiralo da se u zvuku Atomaca mogu prepoznati tri različita perioda tokom zlatnih godina rada. I zbog toga se može reći da je Gužvan imao možda i najveći utjecaj na zvuk benda, naročito na nastupima uživo. Saša Dadić radi u “Uljaniku”, inženjer Zdravko Širola u preduzeću za puteve, dok se magistar Eduard Kancelar, sve vrijeme bez prestanka, bavi muzikom – doduše ne samo rock’n’rollom.
Kao tradicionalna manifestacija (humanitarnog karaktera) u znak sjećanja na Sergia Blažića, već 1988. godine se uspostavljaju “Đoserovi Memorijali”. Traditija se prekida 2004. i 2005. godine, ali je 19.memorijal ipak održan, 02.2006, s najavom da će naredne godine jubilarni, 20. memorijal biti vrhunska manifestacija. Isti je održan 12.09.2008…
“Dok su ostale naše grupe iz samog vrha rock i hard rock glazbe početkom osamdesetih prolazile kroz krize, prestanke rada ili priklanjanja kratkotrajnom naletu novog vala, Atomsko Sklonište je ostalo dosljedno svom pravcu i to im je na kraju i donijelo vrhunski uspjeh, bez puno osvrtanja na ono što drugi rade, a neki treći uzaludno pišu, znajući da će njihov način djelovanja ostaviti neizbrisiv trag u glazbenoj umjetnosti na ovim prostorima. “
Složio i preslušao…netko četvri…
TuP!