
Pih kakva grozna navala njurganja, žalosti i vapaja o Peristaltičnom ugibanju… Umjesto da se pajseri uvate pisaće mašine i doprinesu, samo znaju kipati uvredniku što se uozbiljio… pih…

Frosjedujmo Hrvatski®
U trenutku dok ovo pišem, glavna preokupacija studentske populacije u Rijeci je svađa između ekonoma i filozofa, Tko je prvi krenuo s prosvjedom u Rijeci?…. odnosno tko se prvi pridružio zagrebačkim, splitskim i osječkim kolegama… kao da je to jedino bitno.. Čudno ili ne, slučajno ili ne, tehnika šuti i radi… ne diže svoj glas i ne prosvjeduje… Koliko god to možda bila koincidencija s letargijom i mrtvilom koje je trenutno zahvatilo tehnički živalj… ipak je možda i bolje da tehnika ne podupire… ovaj malo je reći frosje’ od kewtza…
Studentarija se dakle žali, prosvjeduje, i zahtjeva besplatan studij…. I to su se sjetili uprazniti sada, niti mjesec dana prije ljetne stanke, kada svih i tako boli kurac…. Oni eto “blokiraju” rad fakulteta (neš’ ti rada), sprječavaju održavanje predavanja (ne zna se samo da li je ovo izazvalo veći očaj u frofesora ili kolega studenata)… i kane biti ustrajni u tome… kažu ne odustaju od ispunjenja svojih zahtjeva… I ne puše tapšanje po glavi koje im ovih dana dijele redom Veliki vođa, ministar Primorac, pa i omiljeni dikobraz Stipica koji ponosno ističe da je prosvjed sasvim legitiman čin u svakoj demokraciji, nu’ da je vrijeme da se poslušno vrate u svoje klupe…. Sjedi pet! Bravo mladosti, nu batalite priču, dosta je bilo… ne talasaj…

Jedina svijetla točka (i tračak nade očajnicima) zadnjeg, doduše ne e’sklzuzivno studentskog Frosvjeda
Tko je predstavnik studenata? Tko je kome udijelio kakav pamfletić? Tko je gostovao u ikakvoj informativnoj emisiji i glupoj nu’ cijenjenoj naciji objasnio što oni zapravo žele postići… Nitko, nula, nada zippo…. Tko je uopće igdje vidio predstavnike mitske organizacije imenom Studentski zbor? Tko uopće zna kako se zove ijedan od predsjednika studentskog zbora? Tko su ti ljudi koji su na čelu pokretačke snage društva, izvora mladosti u zemlji snanja… Gdje se sakrila ta intelektualna krema društva…. Jebi ga… nema je… Da su se naši mladi pjetlići sjetili ovu istu stvar učiniti u devetom mjesecu, time uspješno blokiravši upise… s kampiranjem na/u krugu fakulteta, i demokratskim jajima u lice blokiravši svaki pokušaj zatvaranja usta i tapšanja po glavi…. čovjek bi im samo mogao čestiti… I nadati se da li će tko imati muda poslati kordon batinaša na njih, pa da gledamo dernek…. ovako… blah…
Metoda im je dakle od kurca… Hajdemo se malo baviti idejom i ciljevima…. Već smo spomenuli, studentarija bi besplatan studij… Većini vjerojatno nije poznato, nu’ naš mili ministar je prošle godine progurao jednu vrlo simpatičnu stvar…. koja se doduše ne tiče apsolutno svih studenata… ali kači veliki dio istih…. Odluka kaže da će svim studentima koji završe preddiplomski studij (oliti 3 godine) i upišu diplomski (oliti zadnje dvije) studiranje biti besplatno… I jashta!…. Da li je to itko od mladih buntovnika izvukao kao argument, ili svijetli primjer… narafsk ida nije… Ne tako davno jedan lijepi, pametni i nadasve karizmatični momak imenom Jeretik je s ovom odlukom upoznao i konzultirao se (opetovano, iz tjedan u tjedan, iznova i iznova, dok se boje nisu rastopile) redom s voditeljom studija, dekanom, prorektorima za nastavu i financije, da bi cijela stvar finila na stolu kod rektora. Da parafraziram omiljenog nam Banditića…. ‘ćerali bi Zeca, i’šćeraećte vuka… Epilog natezanja bio je povrat već uplaćenih školarina… u nemalom iznosu od kakvih pet stotina tisuća kuna…. Može se dakle i bez drljavih frosvjeda… Lukavstvo koje su junačine htjeli provesti, a to je održati studij (čije je održanje u jednom trenutku zbog malog broja studenata bilo vrlo upitno), pobrati pare od ministarstva za isto… a kao šlag na kraju, kad su već tim zLim i niš’ koristi stručnostudijskim studentima omogućili elegantan nastavak studija… zašto ih lijepo ne oporezovati…. APP metoda. Fora im nažalos’ ni prošla… ali opet svi zadovoljni… vuk sit…. ovčice na broju, i veselo pajsaju livadom…

Strast jednaka plamenu, glavno obilježje svakog Frosvjeda
Druga stvar koji se apsolutno nitko od te studentarije nije sjetio upitati (vidi se da su premladi i nedovoljno iskvareni) jest…. Što fakulteti uopće rade s na taj način prikupljenim školainama… Budimo realni… fakultet je jedna velika rupa bez dna… Samo na tehničkom fakultetu ordinira (ispalit ću, pa ću ostati živ… mada mislim a nisam daleko od točne cifre) dvjestotinjak zaposlenih…) Nek’ im je prosječna brutto plaća svega deset tisuća kuna (od portira do dekana)… Pričamo o oko dva milijuna kuna samo za plaće…. mjesečno…. a gdje su svi ostali troškovi… režije, grijanje, telefonija…. i naravno…. vjerojatno najdeblja stavka od sviju… “prezentacija”… Koliko je tehnički fax u stanju skupiti školarina?! Neka im dvjestotinjak studenata pljucne po soma jevreja… i dalje je to jedna velika kap u moru… Nitko baš ne pita na što taj novac uopće ide… jednako kao što će fakulteta biti upisalo se 10 000, ili pak nula studenata uz plaćanje… Ono što je bitno, i ono što jest krava muzara, a bogami i razlog zašto se dio Oxymorona ponovo tako uspješno nosi s fakultetskim obvezanma… jest snaga brojeva… Skupimo te studente… i dajmo im da se obrazuju…. inače smo svi skupa najebali k’a i žuti… treba namiriti sve te naknade za laboratorije, putne troškove, izvanredne aktivnosti i ina mašćenja brka uz zubiju!
Nu da ne pilim dalje… .frosvje’ se nastavlja! Zgrabimo kokice i čekamo slavan epilog ove priče… živo me interesira što će se dogoditi za 17 dana! Život političke scene u predizborno vrijeme osim što je nadprosječno licemjeran, još je prepun suzdržanosti i okolišanja…
Da su znali za Frosvjedujmo hrvatski® …?, :

Ryszard Siwiec, tragični kraj i nikad priznati tantijemi!
Jan Palach, legendarni češki student filozofije što se pred davnih 40 godina zapalio u Pragu u znak frosvjeda protiv sovjetske okupacije sigurno ne bi tako tragično skončao da je primjenjivao ingeniozna hrvatska rješenja…. I dok je Palach barem upisao svoje ime u povijesne knjige i na neki način postao besmrtan, mnogima to nije pošlo za rukom… Nedugo nakon Palachove smrti, još jedan Jan, prezimenom Zajíc (gle simpatičnosti i poveznice s našom buntovnom studentarijom, Jan Zajíc Ivan Zajc) se samozapalio na istom mjestu… također u znak prosvjeda s jedinom željom da ga pokopaju kraj Palacha… Zajíc je nakon četiri dana groznih muka napokon preminuo… grobno mjesto kraj svog mučeničkog uzora čekao je desetljećima… Tu je još Evžen Plocek, još jedan samospaljenik koji je skončao u češkom gradu Jihlavi, čije je ime javnosti uglavnom nepoznato… Najveći tragičar u ovoj priči je poljak Ryszard Siwiec, koji se dva mjeseca prije Palacha spalio u Varšavi u znak protiv Sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj. Nažalos’ po Ryszarda, paten’, svjetsku slavu i literarnu besmrtnost mu je maznuo upravo Palach!

Na kineski način
Godina 1989. obilježila je pad velikog broja komunističkih režima diljem svijeta. No vjerojatno najpoznatiji prosvjed tih burnih vremena je onaj koji se desio na Tianmenu, centralnom Pekinškom trgu. Gotovo 100.000 gnjevne studentarije skupilo se u znak prosvjeda protiv apsolutizma vlasti, željni demokratskih promjena i slobodne ekonomije. Trotjedni štrajk glađu ugušen je brutalnom silom. Posljednji pokušaj mirnog rješavanja problema propao je kada studentarija nije poslušala dirljivi govor sekretara kineske komunističke partije Zhao Ziyanga, i odbila mirno se razići. Ono što je uslijedilo nakon toga više manje znano je iole neofrljim poznavateljima svjetske ‘istorije. Izvanredno stanje proglašeno od strane Deng Xiao Pinga (momka koji će u godinama koje slijede postati superstar kineske”estrade”). U strahu da kineska mladost ne umre od gladi u grozomornim mukama, Narodnooslobodilačka armija Kine ju je milosrdno pregazila tenkovima. Povijes’ je učiteljica života, najveće svjetsko tržište s milijardu i tristo milijuna duša prosto vapi za proizvodima kakaw je Frosjedujmo hrvatski®.