“Vlasnici kapitala će kod radnika poticati kupnju skupe robe, stanova i tehnologije, obvezujući ih pritom na skupe kredite do razine neizdrživosti. Neplaćeni dugovi će izazvati bankrot banaka koje će se morati nacionalizirati, pa će država onda krenuti putem koji vodi u komunizam.”
Karl Marx, 1867.
Iako je ovaj uvodnik zapravo trebao biti napisan od strane (po službenoj dužnosti) vječnog borca za pravo malog čovjeka, buntovnika bez razloga (i s istim) i žustrog zagovaratelja građanskog neposluha, jedinog i jedinstvenog Joomle, (u narodu znanog i kao Hrvatski mobilni dan štednje) zadaća pisanja istog dopala je mene, viceprvaka poslijednje paraolimpijade u cinizmu… kakva ironija, kakav sarkazam…
Oxymoroni ne bi bili Oxymoroni da nisu prvi na vidjelo izbacili svoj transparen’. Nažalos’, poradi tehničkih razloga (točnije, nedostatka adekvatnog šćafa) isti nije bio toliko vizualno atraktivan, koliko je domišljatošću izazivao divljenje i osjećaj strahopoštovanja u ostalih prosvjednika, a i šire…
Jebi ga, ljudi su lagano usrali motku; odnosno nedolasklom na frosvje’ (bez obzira na mega minuse u pripremi, organizaciji i nedefiniranim ciljevima istog) samo potvrdili da ih se s pravom naziva stokom sitnog zuba. Čak su i Oxymoroni, inače s pravom smatrani za kremu hrvatskog društva, došli u oslabljenom sastavu… Da bi stvar bila jadnija, stalne opstrukcije skupa od strane hitlerjugenda, u što ulazi trganje, ali i domišljatosti kao što su takarenje “OTKAZANO” naljepnica preko prosvjednih plakata samo dokazuju koliki su gospodari naših sudbina zapravo miševi…. Miševi koji se boje šake jada koja se okupila na trgovima najvećih hrvatskih dradova… Jadno ili ne, na ulicama se jučer našao jedan bijedni promil populacije. Tek je svaki tisućiti stanovnik ove naše uboge dežele imao potrebu izaći na ulice i prosjedovati… Smiješno…. Svaki normalni i iole kulturni diktator koji drži do sebe ne bi okom trepnuo… šteta trošiti benzin na tenkove koji bi gazili tako marginalnu skupinu prosvjednika…. I u najmanjim gulazima bi se našlo mjesta za daleko veći broj od spomenutih 4000 prosvjednika. No začudo, ovi naši miševi se eto, usrali se i tako bijedne demonstracije građanskog neposluha…. Plaće u javnim službama će tako rasti 6 posto, iako je prije mjesec dana jasno dato do znanja da se para ni za rast od smiješnih 3% posto nema, cigarete neće poskupiti najavljenih 7, nego samo jednu kunu… i tako dalje, i tako dalje i tako dalje… samo da se masa ne talasa… A koliko je masa zapravo glupa… nitko ni prstom nije mrdnuo na najavljeno poskupljenje plina od 20 %, baš nitko, a isto kreće za mjesec dana… Unatoč tome što je nafta prije samo nekoliko mjeseci koštala triput više no danas…. Poskupljujemo jer nismo dugo poskupljeli, a i sve drugo je poskupjelo, pa što ne bi i plindža… Lijek poznat, par tisuća nezadovoljnika i par stotina kilograma jaja bi riješili poskupljenje u trenu…. No svima je jasno da se to neće dogoditi… teško je pronaći ljude u ovoj gomili miševa… kafanskih heroja ulice, nažalos’ … ne nedostaje…
Ufff,ovakvi govori ne priliče Peristaltici, stoga nastavljamo u revijalnom tonu!
Izuzev izazivanja vlasti prosvjedom, Hrtzina se oglušio i o trenutno aktualni Zakon o navijačima, prikrivajući svoj identite’ (pogrešno) računajući da obrva nije dostatna za identifikatiju
Početak frovije’a bijaše združen i bučan, no činilo se kao da netko nedostaje… svjetina se u odsudstvu lidera osjećala pomalo obezglavljeno…
Možda je propustio brojne prosvjede do sada i zakasnio na početak Frosvje’da, no čim je stupio na scenu bilo je jasno tko drži situaciju pod kontrolom…
U zadnjem ili prvom redu, potpuno svejedno… apsolutna dominacija. Joomla je bez obzira na opću plemenitos’ naizbježno unosio i nemir u njedra većine žemskih prosvjednica…
Kulminacija je uslijedila u trenutku kada se Joomla samoinicijativno uputio u centar zbivanja hrabreći prosvjednike pukom veličinom svojeg lica i djela. “Tko je taj gordi mladić sa slike” , “Da li je moguće da se konačno nazire sunce na kraju tunela”, “S Drenovskim goničem na čelu nitko nas ne može zaustaviti” samo su neke od parola koje su se u tim trenucima ponosno klicale.