Nakon Hrtzine, vrijeme je da se predstavi još jedan član Oxymorona. U ovom izdanju predstavljamo Rohpicu. Rohpica bi trebao biti nešto kao pravi primjer za riječ okismoron, jer po definiciji
Oksimoron (grč. oxýmōron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi), a to je Rohpica.
Čovjek koji je najmanji, a pije najviše. Čovjek koji je imao stranicu na netu u kojoj se glorificirao njegov uspjeh u studiranju zbog njegove mentalne retardacije, a spada među onaj 0.0001% inteligentnih. Rohpica je slomio dva prijemna za različite fakseve, bez da je imao nekog osobitog interesa za ijedan.
Rohpica je danju miran, gotovo tih, spava, priprema se, trenira, ali noću udara kad-god, s kim god.
U predstavljanju Rohpice nikako se ne smije izostaviti ni njegov glavni afinitet – prema Balkanu – običajima, cugi i klopi. Zato je često znan i kao Slavist. On nadasve promovira svoj Slavizam i to na najekstremnije načine, četničenjem u nas i ustašenjem preko Drine, te kombinacijom oboje po potrebi.
Neki upućeniji znati će da je njegov glazbeni talent u tolikoj mjeri prepoznat od strane bližnjih da je čak zaslužio svoju sliku sa instrumentom na majici jedne od većih fešti u gradu.
Rohpicu je vrlo teško opisati meni nerječitome, i to još iza svih ovih metli i uz pare domestosa, njega treba doživjeti. Ali nije to tako teško. Samo malo proći kroz grad vikendom i već će se od nekud ukazati karakteristični retard-dance, ili sviranje na njegovom kožnom instrumentu, autetntično arlaukanje, plivanje na naslonjaču u odijelu, puca rukama iz topova i sl. (štogod je slično ovome svemu). A biti ćete sigurni da je to on kada vidite malu figuru kako ispija svoje pivo iz kožne cipele sa neviđenim užitkom.
Oksimoron (grč. oxýmōron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi), a to je Rohpica.
Čovjek koji je najmanji, a pije najviše. Čovjek koji je imao stranicu na netu u kojoj se glorificirao njegov uspjeh u studiranju zbog njegove mentalne retardacije, a spada među onaj 0.0001% inteligentnih. Rohpica je slomio dva prijemna za različite fakseve, bez da je imao nekog osobitog interesa za ijedan.
Rohpica je danju miran, gotovo tih, spava, priprema se, trenira, ali noću udara kad-god, s kim god.
U predstavljanju Rohpice nikako se ne smije izostaviti ni njegov glavni afinitet – prema Balkanu – običajima, cugi i klopi. Zato je često znan i kao Slavist. On nadasve promovira svoj Slavizam i to na najekstremnije načine, četničenjem u nas i ustašenjem preko Drine, te kombinacijom oboje po potrebi.
Neki upućeniji znati će da je njegov glazbeni talent u tolikoj mjeri prepoznat od strane bližnjih da je čak zaslužio svoju sliku sa instrumentom na majici jedne od većih fešti u gradu.
Rohpicu je vrlo teško opisati meni nerječitome, i to još iza svih ovih metli i uz pare domestosa, njega treba doživjeti. Ali nije to tako teško. Samo malo proći kroz grad vikendom i već će se od nekud ukazati karakteristični retard-dance, ili sviranje na njegovom kožnom instrumentu, autetntično arlaukanje, plivanje na naslonjaču u odijelu, puca rukama iz topova i sl. (štogod je slično ovome svemu). A biti ćete sigurni da je to on kada vidite malu figuru kako ispija svoje pivo iz kožne cipele sa neviđenim užitkom.