Reci i ti!!!
Kao da Heineken samo po sebi nije dovoljno loše pivo, nozozemci su smislili način kako da ga ubogoj pivopijskoj raji još više zgade, pakiranje Draught Keg. Cijela priča mi bijaše sumnjiva u startu, nema odvratnijeg načina za ispijanje piva od konzumacije iz limenke, a Draught Keg nu’ ništa do limenke (iliti kante) od pe’ litara. Nu’ hajde, dajmo mu šansu, točeno piFo ni tako loše, a pumpica za točenje je priložena. Ideja je slijedeća, kupiš tu limenu kanturinu, zapucaš je u fridž na deset sati, i kao fol slijedećih deset sati gdje god bio, pit’ ćeš ko babina sisa ‘ladno pivo.
Realnos’ je malo okrutnija, Draugh Keg bijaše zapucan u fridžu mjesec dana, dakle ‘ladan ali baš ‘ladan, otvaranje, prvo istakanje, čista pjena… desi se… druge dvije čaše već ok… Hladne (ali ni blizu kao što bi iz boce bile) i normalno istočene. Okus piva je srednja žalos’, sa vrlo okusljivim «konzervansom» ili kojom god već supstancom koja u pivo zapravo ne spada… Sat vremena kasnije (dakle devet sati prije negoli bi Draught Keg trebao postati topa’o) iz bačvice curi isključivo pjena, na prikladnoj sobnoj temperaturi… Fuj … I sve to po naravno, džabaleksu cijeni od svega 105 kuna za pe’ litara, dakle 10,5 kuna za po’ litre piva u dućanu, iliti čak 1,5 kuna manje nego što bi calovao Tajči u Morskom prascu da ti donese jednu ‘ladnu iz frizera… Fuj!
Zaključak, i razvodnjeni Draught keg je bolji od običnog… barem je ‘ladan. Živjele inženjerske metode!