Prije nekoliko dana poginula je Dolores Lambaša. Individua za koju je čuo apsolutno svatko tko je makar jednom u posljednjih nekoliko godina otvorio bilo koji od domaćih portala. Glavna to bijaše je vijes’ posljednih dana; svima su puna usta tragične sudbine talentirane i lijepe glumice. Ali nije Dolores samo tako stigla pod lupu javnosti, tek nekoliko dana prije negoli joj je Stojan zapečatio karijeru, također bijaše udarna vijes’ Indexu. Izbacila je sise na gotovs’, napučila usne, samoslikala se, i ponosno objavila na Tviteru, Fejsu ili sličnom priglupom mediju (pada mi na pamet još Instagram). Masa se halapljivo hranila novim setom sisa, dajući zauzvrat gomilu sočnih komentara… nikome naravno nije smetalo, eto to tako ide… Udri… Do koske… Sve dok jadna nije poginula… Tada je odjednom prestala biti komad mesa i u kolektivno pamćenje vrlih novinara ušla kao “tragično preminula glumica”. Na stranu sad što 90 posto polulacije ne bi bilo u stanju nabrojati dva filma, serije ili predstave u kojima je igrala. Njezin drugi talent bio je mnogo poznatiji. Bila je eto slaba na starije muskarce; nije to imalo veze s njihovim godinama, ljubav se eto dogodi, pukom slucajnosti s ljudima poput Dikana (jedna uistinu prekrasna osoba, od cije je vanjštine ljepši jedino njegov karakter), nije ni puno stariji… svega 40 godina. Bila su tu i dva njezina takoreći vršnjaka, samo 30 godina stariji Ivo Gregurević i Frano Lasić. Udaralo se standardnim tempom; bila je sponzoruša, vrtirepka, da ne kažem starleta… i to niti jednoj od moralnih vertikala našega društva nije smetalo. Internet cipelarenje jedne sponzoruše je sasvim društveno prihvatljivo ponašanje. Ali eto, desilo se šta se desilo, I na golemo čuđenje moralnih vertikala, komentari su bili u stilu onih na koje smo navikli. Uz poneki licemjerni R.I.P, sve skupa se nije previeše razlikovalo od komentara na ranije akcije povezane s likom i djelom Lambašinom. E pa ne može to tako, moralne vertikale su se uzjagunile, zgražajući se nad tim primitivozmom. Živog može, udri… njega boli… Ali mrtve, mada je njima realno svejedno, njih ostavite na miru. Molim Vas ubuduće upregnite svoje moralne skrupule i navedenoj sponzoruši ciji je glavni talent bio širenje nogu i sunčanje trbuha ako vec morate, oslovljavajte kao mladu, lijepu i talentiranu tragično preminulu glumicu.
Aco s onoga svijeta
Puka slučajnost je htjela da nekoliko dana kasnije premine Aleksandar Tijanić, srušio se čovjek ispred svoga stana i umro. Jebiga, pomoći nije bilo. Tijanić je inače imao i te kakvu reputaciju ma ovim prostorima, Javnosti je vjerojatno ostao u sjećanju kada je kao gost sat vremena izuvao Acu Stankovića sa sve pomoćnima studentima novinarstva koji su eto, u to vrijeme još uvijek sjedili u studiju. Vrlo impresivnu biografiju ovog novinara je u potpunsoti zasjenila činjenica da je čovjek bio ministar informiranja za vrijeme Miloševićeve vlasti, reklo bi se srpski Goebbels. To je više manje svima dovoljna etiketa da istog okarakteriziraju kao četnika, velikosrbina, smrada i gnjusa. Komentari članaka o Tijanićevoj smrti se ni po čemu ne razlikuju od onih o smrti Lambaše, sve vrvi prekrasnim epitafima; cipelarenje mrtvog leša i plejade najfinijeg mentalog proljeva tako karakterističnog za anonimuse domaćih portala. Ono sto je zanimljvio, mentalne vertikale sada šute! Umro je Tijanić, stari smrad, gnoj, gnjus i četničina… Bolje nije ni zaslužio. Udri svito, koga boli kurac. Više nam to ne smeta, iscrpili smo se par dana ranije na Lambaši i trenutno moralnu vertikalu koristimo u korisnije svrhe pa se nećemo osvrtati, proći će samo od sebe. Jadan Tijanić, upoznat sa stanjem kao što je i inače bio, sigurno je i iz groba (da ne kažem hladnjače beogradske mrtvačnice) ispratio sve te silne komentare, svu tu silnu nepravdu. “Nju brane, a mene ne… gadovi nekolegijalni”. Pokidavši nokte grebući poklopcu lijesa, kroz glavu mu je garan’ prolazila samo jedna misao… “Da sam barem na vrijeme popuštio koju smežuranu kurčinu, što prosuta staračim pjegama klati podno mlohave mješine… ili bar postao koju sliku dupeta na fejsu… ne bi sad oni mogli samo tako… sad bi me i Dežulović branio…”
Acu nitko ovako izuo nije, niti hoće
Tijanić je zaista i bio totalni smrad, gnjus, gnjida premazana svima mastima (pa i pretopom) ali prije svega, iznimno inteligentan i pismen novinar. Stvarno se ne sjećam kada je zadnji put netko ovako kvalitetno izuvao! pa eto, uživajte!
Jeretik