Mir Vama, vozljubljeni ugodnici naši!

Jedan sasma benigan pos’ povukao je cijelu lavinu homentara, što je dobro, jer zapravo nam otvorio oči i ukazao nam da su naši benigni i mirolyubiwi susjedi zapravo u domaćoj javnosti poprilično omraženi..Elem, stanje u kojem naš dobri duh kranjski dolazi u situaciju da mu se u Lijepoj našoj cepaju gume na kolimu samo zato što je Zloven’c nipošto nije dobro a bogami ni održivo, stoga se Peristaltika jasno distancira od takovi’je vandalizama, čak štoviše, otvoreno dejstvuje i zaziva prs’ božiji….

U pomoć stiže glavom i pajserom, Prepodobni Pajsije Veliki, zaštitnik Peristaltike, oxymorona, paysera i sveSlovenaca [iznimno, do daljnjega i na izritšit zahtjew] U ova teška vremena, duh talasona i ćumur nemirni često su jedini ispravan put na koncu kojega krije se čestitos’.


Pajsije bijaše Misirac po rođenju i jeziku, a u Božiju službu stupio je kada mu se majka u snu ukazala i zavjetovala ga istome. Kao neuki mladac prišao je Le Prepodobnome Pambu, koja ga uze za svojega učenika i saučenika Prepodobnome Jovanu Kolovu, koji mu kasnije u kafani (svi piju 5!!! puta) i dade ime Pajsijevo. Na radost svog učitelja, Pajsije se ubrzo iskazao, čineći podvig za podvigom ubrzo te postade miljenik proroka Jeremije, ali samih anđela Božijih, pa na koncu i Hristosa samog. Pajsije imadoše naročiti dar, mogao se uzdržati od jela… često i po petnaest dana nije ništa okusio, a rekord mu bijaše 70 dana kada se po svjedočenju Kolovom, jedva odhrvao zlodusima. Muku mu olakšala manastirka ljuta, u ustrajnos’ misije njegove presvijetle. Preselio se u vječnos’ godine 400. a sahrani ga, i mošti mu prenese Prepodobni Isidor Pelusiot.