To je valjda neki pays… nismo shvatili poantu kipa, ali je u svakom slučaju zanimljiv
Vratislavica je glavni grad Slovatške, taj dio je valjda svima jasan. Kakvih 400 tisuća duša podijeljenih na stari grad i Petržalku, – Novi BG tip naselja u kojem izuzev nepregledne gomile homunističkih floheta nema baš ničega… Naravno da smo je trebali ispoštovati, ali eto nijesmo… ostaje dug za drugi put kojeg vrlo vjerovatno (nadajmo se) neće biti…
Folklor i krajobrazi uobičajeni za hotele s viškom zvjezdica kakvih smo redoviti gosti!
Ovako zavidan broj ljudi na ulicama moguće je vidjeti isključivo za staru godinu
Nakon porcije reberaca (što je Slovački naziv za dvije šnicle carskog mesa od pola kilograma, porasli su apetiti…
Na slici, koljenica od 900 grama!
Ganci koji je cijelu večer štrikao (iznenađujuće dobro) kuvano vince
Obitšaji za kratkog boravka su bili takvi da smo uglavnom jeli jednom dnevno…Nakon tšega je uslijedilo lagano freživanje, i skoro pa obavezna tšorkica prije večernje pajsaze. S druge strane farhiranje kolima je poprilično skup hobi. Nakon sto je oxy izaslanstvo jednoglasno zaključilo da je cijena od jednog evra za po’ sata farhinga pod vedrim nebom dranje, farhirali smo u garazi za dva jevra sedamdes… po satu.. vrhunski tezpo!
Komadi, kaj ima u Zagrebu! RaBBBAnažica
No vrhunac Kapetanova demonjenja ipak bijaše posjet bordelu… Verbalni skil Cikavčev u kojem se dogovarao s taxistom da bi malo na komade (u 04.30 nakon 13 vopsa) je završio u jednom od Bratislavskih podruma, gdje se iza blindiranih vrata i grmlja od kojih 120 kila mišića i sala krije tunel od svojih petnes’ metara, na hraju kojega je komora s komadima…. TuP, frostituthi komada tri u frostoriji obasjanom crvenom i rozom svjetošću i dance muzikom s početka devedesetih (kombinacija Senna M-a i ET-a na Slovatškom). Prekrašno, naravno tu je i otužan šank na kojem je nekoliko vrlo ugodnih tipova ispijalo vops… Cijena sitnica koja se tsjenkanjem dade skinuti, uz malo muke s 120 na 80 jevreja… da bi Brsetški zawodnik i dalje objašnjavao ugodnom svodniku kako je to dranje jer su kod nas jevtinije… Fotki nažalos’ nema jer mi je život u tom trenutku ipak bio miliji… Uglavnom, vrlo brzo je netko shvatio da tu kruha nema i da je paysazha preči cilj od trpanja stoga su nam vrata ubrzo pokazana…
Kratki shooter, kao i sve vezano za cugu i mrs u Vratislavi, predimenzoniran
Vatromet je bio sasma ok, mada je u cijeloj priči nejasno da li su Slovaci više slavili novu godinu ili uvođenje Eura (zapravo nije), hvalospjeva kojem je bilo na baš svakom koraku… U ponoć se na videowallu centralne bine nisu vrtili komadi… nego EURO… kao, baš je živo…
Pa malo Vienna
Najveci problem kod ulaska u Austriju bijaše jezična barijera. Slovaci naime ne barataju baš najbolje engleskim, ali uz lagano i razgovjetno izgovaranje maternjih jezika više manje sve se razumije. Zamislite samo stres koji se desio prelaskom na njemačko govorno područje. Užas živi, ulazak u kafanu imenom Marshal i težak odabir, u srcu Austrije. Nećkanje da li ce se naručiti Karlovačko, Ožujsko, Jelen ili Lav… brrrr. Iz daljine udaraju “bečki” dječaci u ritmu Laufera (da da, za ne vjerovat, Budi moja voda) te svih varijanti yu rocka, delirij za prstena i zlatnog lanca da se ni ne spominje… Stres totalni!
reNATO: “Gospodo draga, ja za veceras najavljujem kolaps.! U slucaju da dozivim blagi pad honcentratije, dobit cete vlastiti komplet kljutsheva.”
Toliko za sada….