S friškom diplomom u ruci, Hrtzina se kao svaki pravi strojar inženjer odaslao u smjeru najjače hrvatske industrijske grane… trgovine… Započelo je divno, reklo bi se priča hrvatskog sna… koja je nažalost krenula i uobičajenim hrvatskim putem… prekprekjučer pripravnik, prekjučer rukovoditelj, već jučer tehnološki višak
Remember this guy?
Nakon kalvarije i raskida braka s jednom od najjačih domaćih trgovačkih lanaca, Hrtzina se okrenuo proizvodnim djelatnostima, konkretno – flastici. U krugu moderne tvornice (aka fabrike) i atmosfere dobrih starih cvikajućih kartela Hrtzina je vrlo brzo stekao veliki ugled, kako među radničkom klasom, tako i među rukovodstvom, postavši pravi mali miljenik sveFabrike i simbol prosperiteta novog hrvatskog čuda.
Plamene zore, bude me iz sna…
I vrlo hratko vrijeme provedeno među cevkama bijaše dostatno za dostizanje zvjezdanog statusa Narodnog heroja… i slanje Arifa Heralića u zasluženu penziju…
No zov znanosti bijaše jači od slave. Ni Hrtzina nije mogao odoliti opijajućem pozivu matičnog fakulteta… Ovaj put ne ide u nepoznato; čekaju ga njedra Pohotnog znanstvenika i utabane staze cepanja znanosti… gdje će zajedno, uskoro pojačani i Zlodimovom karizmom zajedno raditti na boljitku i prosperitetu domaće sveakademske zajednice….
Od sada pa nadalje, samo znanos’ … novo pojačanje udarnoj brigadi Riteha!
– Jebo me pas; koji su oxymoroni zapravo izuvačka loža. Uz dvojicu friških bolonjaca, jednog već formiranog doktora znanosti i s drugim na putu sve naprosto pršti od mudrosti. Bože zdravlja što bi radili svaku večer da su slučajno NKV radne knjižice u džepu… vjerovatno mlatili po vopsu, srali kvake i tratili talenat dok se boje ne rastope….