Hrtzina je jedan nadasve zanimljiv momak… nazvao bih ga poznanikom, ali to bi otjeralo stvari u šegu i čet, pa ću se suzdržati od epiteta kojeg izvadim svaki put kada promili alkohola u krvi debelo prijeđu cijele brojke i okrenuti se pojašnjenju, ako je to uopće moguće, njegova lika i djela… Strpati u jedno tijelo tradicionalne vrijednosti kao što su poštenje, čestitost, istančan osjećaj za moral, maksimalnu umjerenost i razboritost s jedne strane, te ih suočiti općem bezumlju, agresivi, i nemuštom, reklo bi se ničim izazvanom bijesu s druge strane ne da je kontradiktorno, nego toliko snažna riječ koja bi takav kontrast opisala vjerovatno još izmišljena nije. Kako je moguće da netko s toliko strpljenja i pažnje, može iznova i iznova, znajući da je besciljno i besmisleno, nedokazivome satima objašnjavati jedne te iste stvari, a onda u sličnoj, no u njegovim očima zapravo dijametralno suprotnoj situaciji instantno podemoniti, i početi izbacivati izraze tipa : «Ma što, to treba samo đonom» ili mahnito otvarajući prozor susjednog auta suvozaču vrišttati u uho izraze poput :«Molim te opali mu šamar, da ja ne silazim» je do danas neobjašnjena furka…. No to je Hrtzina, i odgovor kako Mr. Hydea izvući iz njega je zapravo jednostavan, stavite ga za volan i dajte mu da vozi… Ili mu dajte, bolje rečeno, natjerajte ga da pije, rezultati niti u jednom slučaju neće izostati. Za Mr. Hydea se, čak i u monoobrva varijanti jedno ne može reći…. definitivno, dosadan i predvidljiv nije… 😉
Jeretik